''Grimpov - nevidljivi put'' ~ Rafael Abalos

U zimu 1313. godine, mladić po imenu Grimpov nalazi leš muškarca u snežnim planinama oblasti Uljpens. Užasnut svojim zlokobnim otkrićem, Grimpov će uskoro otkriti da je mrtvi vitez bio nosilac tajanstvene poruke i neobičnog kamena, koji će promeniti njegov život i njegovu sudbinu.
Mitska tajna zaštićena neverovatnim zagonetkama pokrenuće strasnu potragu za mudrošću. Grimpov je pun misterija i neizvesnosti koje može doneti samo nesvakidašnje uzbudljiva srednjovekovna avantura sa čarobnim i iznenađujućim krajem.

Ne znam ni kako da krenem sa pričom o ovoj knjizi. Možda je najbolje od početka.
Priča prati mladog Grimpova koji sa svojim prijateljem skitnicom i lopovom pronalazi mrtvog viteza u planinama Španije. Pored viteza pronalaze čudan kamen i papir sa porukom. Ispostavlja se da je u pitanju kamen mudrosti i Grimpov kreće na avanturu prateći put mudraca da bi  spoznao tajnu mudraca i zasadio sjeme znanja koje će koristiti čitavom ljudskom rodu.
Na tom putu ga prati sin mrtvog viteza, odnosno mudraca koji je bio na čelu tajnog društva Uroborus koje je čuvalo tajno mudraca.
Tokom čitavog svog puta i riješavanja mnogih zagonetki koji će ga na kraju odvesti do Nevidljivog puta i sprovesti do tajne, Grimpov stiče veliko znanje iz mnogih oblasti nauke ali i života. Prolazi kroz sukob posljednjih Templara i francuskog kralja. Sukob u kojem se suočavaje zaštitnici mudrosti i štovaoci neznanja.

Preporuke su ovu knjigu ocijenile visokim ocjenama. Očekivala sam nešto mnogo više. Mnogo veće. Međutim, ono što me dočekalo jeste pokušaj nečeg velikog. Mnogo stilski nerazumljivih rečenica koje se moraju pročitati ponovo par puta. Istorijske činjenice? Samo je par i to onih koje su toliko poznate (sukob Vatikana i Templara te njihov progon) i one o kojima se i dalje špekuliše (Templari su pronašali nešto ispod Solomonovog hrama). To je sve što je ovu knjigu činilo zanimljivom na prvi pogled. Ali sama radnja knjige je previše zbrzana, uzevši u obzir mnoštvo istorijskih podataka koji su se mogli upotrijebiti za njen dalji i bogatiji razvoj. Likovi i njihov razvoj. O tome da ne govorimo.U nekim dijelovima se osjeti dijelić njihove psihe i njihovog pokušaja razvoja ali se to već u sljedećem gubi jer u centar stavljen kamen mudrosti i pokušaj da se odjednom ubaci previše zagonetki, tajni i činjenica koje će učiniti fabulu dinamičnijom, misterioznijom i zanimljivom - pokvarili su sve.
Jedna od svijetlih tačaka knjige jesu ilustracije.

- Hun.

Ocjena: 1/5

Vampirska akademija ~ Richelle Mead

Vampirska akademija Rišel Mid je serijal od 6 knjiga koji prati život mlade (buduće) čuvarke Rouz Hetvej i njene (buduće) štićenice Vasilise Dragomir. Rouz živi u svijetu vampira koji koegzistira sa ljudskim svijetom, ali ovdje se vampiri dijele na dobre i loše.
Dobri vampiri ili moroji posjeduju magiju, mogu biti na suncu iako ih ono umara i ono najvažnije - ne ubijaju ljude da bi pili krv. Postoje ljudski donatori.
Loši vampiri ili strigoji su moroji koji su ubili ljudsko biće ili drugog moroja i pili njihovu krv. Oni su zapravo nežiivi.
Pored njih, tu su i dampiri. Proizvod ukrštanja moroja sa ljudima. Njima pripada Rouz. Kao rasa, nasljedili su najbolje od obe strane. Nisu podloženi bolestima, rane im brže zarastaju a zbog ljudske komponente su izdržljiviji i jači od moroja i zbog toga ih štite. Školuju se da bi branili moroje od strigoja koji prijete da istrijebe cijelu rasu.
Međutim, ono zbog čega je Vampirska akedmija relativno zanimljiva jeste činjenica da je glavni lik, Rouz, mnogo realistična i slična likovima iz svakodnevnog života. Ona griješi, razmišlja naglas, more je brige klasičnih tinejdžeta, brzopleta je, povrijeđuje ljude ali kroz serijal ona uči kako da prihavata poraze, kako da  prizna grešku, kako da razmisli prije nego nešto kaže.
Rouz štiti svoju najbolju prijateljicu Lizu, posljednju iz loze Dragomira. Na početku serijala one su prinudno vraćene na Akademiju sa koje su pobjegle zbog Lizine sigurnosti. Sada kada su vraćene od strane čuvara Dmitrija Belikova (Rouzinog budućeg mentora i koji će na kraju postati Rouzina velika ljubav) moraju da se bore protiv svih onih koji žele da naude Lizi. Jer kao posljednja iz svoje loze, najmoćnije loze u morojskom svijetu, Liza posjeduje veliku moć međutim pored toga ona vlada  Duhom. Petim izgubljenim elementom morojske magije o kome se veoma malo zna. Zbog toga je u opasnosti jer je drugi žele iskoristiti za svoje svrhe. Rouz je sa Lizom povezana upravo preko Duha.

Ti motivi magije elemenata daju ono nešto serijalu kao i svakoj knjizi ako se taj motiv razradi na inovativan način. Ovdje se to donekle postiglo. Međutim klasična ljubavna priča + ljubavni trougao jednostavno oduzima draž cijelom serijalu. Naravno, ima dijelova i likova koji su veoma detaljno razrađeni i zanimljivi ali samo na momente.

Ocjena: 2.5/5

Trilogija 'Magle' ~ Karlos Ruis Safon

Komplet od tri knjige u zaštitnoj kutiji. Sjedinjena u TRILOGIJU MAGLE motivima mora, svetlosti i tame, utvara i tajni, Safonova najranija dela - romani namenjeni tinejdžerima - pobrali su brojne nagrade, ali i simpatije velikog broja čitalaca širom Španije i Italije.
Serijal čine:
Princ magle
Ponoćna palata
Septembarska svetla

Šta reći? Očekivala sam više od Safona ovdje jer me je sažetak na kraju svake knjige zaintrigirao. Međutim, možda sam očekivala previše jer je Senka vetra ostavila dubok utisak na mene i očekivala sam nešto slično. Naravno, shavatam da su ovo bile njegove prve knjige i da se tek kasnije razvio u pisca koji ima prepoznatlji i prelijep stil pisanja, ali opet sam bila razočarana.

Kao što je u sažetku kompleta već rečeno, tri knjige su potpuno tri nezavisne priče. Povezane gotskim motivima, paranormalnim, tamom, svjetlošću i morem (ili vodom). Sile dobra i zla su u sukobu gdje na kraju pobijedu odnose sile dobra, mada uz poneke gubitke.

Sve tri priče su zanimljive na svoj način i nekako jezive. Naročito  Septembarska svetla koja uključuju tvorca igračaka i njegov dvorac pun igračaka koje počinju da se kreću same od sebe (iskreno, nemam strah od igračaka i klovnova, ali je poprilično jezivo kada hrpa igračaka oživi). Prva i posljednja knjiga su bile više djetinjaste, da se tako izrazim, druga u nizu je bila mračnija i teža od ostalih. Ponoćna palata je nagovijestila onaj stil pisanja i misterije koji će postati zaštitni Safonov znak. Krećući se ulicama ukletog grada isprepliću se prošlost i sadašnjost, mladi životi uvučeni u mračne tajne roditelja. Zanimljivo sa mnogo retrospekcije (što ja lično volim).
Ali što se tiče sveukupnog utiska nisam oduševljena, ali nisam ni razočarana uzevši u obzir da su mu ovo prva djela i da je sam rekao da ih nije želio mijenjati.

Ocjena: 3/5

- Hun

Kralj mora umreti ~ Meri Renolt

„Jedan od najboljih istorijskih romana današnjice. Originalno tumačenje antičkog mita o Tezeju.“New York TimesIzvanredna epopeja u kojoj su na nov način oživljene Tezejeve pustolovine, svet stare Grčke i njenih junaka.Polazeći od jednog od najfantastičnijih mitova stare Grčke – mita o Tezeju – nastao je izvanredan roman koji je uspeo da u potpunosti oživi Atiku i Krit staroga veka i predstavi nam Tezeja kao čoveka koji je zaista mogao postojati. Tezej nije samo Posejdonov sin već sin svoga vremena – ambiciozan i vatren mladić visokog porekla, dobar rvač, a i igrač s bikovima; vladar i ujedinitelj. Kroz godine preranog odrastanja on postaje čovek koji traga za ispunjenjem sudbine iako zna kakav je teret usuda jednog kralja.Izuzetno maštovita i bogata detaljima, ova knjiga je više od pustolovine u kojoj Tezej susreće legendarnog polučoveka-polubika Minotaura, zver koja se hrani osveštanim ljudskim mesom. Ovo je priča puna snažnih osećanja, borbe, ljubavi i uzvišenog junaštva.„Meri Renolt uzima sirov materijal mita i pretvara ga u uverljivu pripovest.“ The Observer

Imate knjige koje se baziraju na istorijskim činjenicama (ili legendama) ali vas ne zaintrigiraju toliko. Ne daju vam osjećaj da su ti likovi (naročito ako su u pitanju likovi iz legendi ili tako nešto) stvarni. Meri Renolt je uspjela u tome. Približila nam je mladog Tezeja, Posejdonovog sina, da zaista pomislite da je stvaran. Da ne pripada samo grčkim legendama.Način na koji je dočarala svijet u kojem je Tezej odrastao je predivan. Opisi su tako živi, pa dok čitate zaista možete sve da zamislite do najsitnijih detalja. Njegov život u djedovoj palati obilježen je ljubavlju, dokazivanjem i strogim djedovim nadzorom koji mu nije dao da se izdiže iznad ostalih. Jer njegovo začeće nije bilo najjasnije. Međutim, po dvoru se pričalo da je baš moćni Posejdno došao u Mitrin gaj i začeo ga. Ali Tezejeva priča počinje onda kada mu majka napokon kaže ko mu je otac, kralj Atine, koji je čekao da Tezej napuni sedamnaest godina i da se dokaže i dođe mu sam u Atinu. Jedino bi tada bio dostojan Atinskog prestola.Na putu ka Atini Tezej će se suresti sa svim onim nitima koje se Suđaje spojile sa njegovom. U Eleuisini biće primoran da ubije tadašnjeg kralja da bi iduće godine i on bio ubijen. Međutim Tezejeva mojra nije još odlučila da je vrijeme da on umre. Mijenjajući običaje i stvarajući prisne veze sa ljudima, Tezej koristi znanje koje mu je djed prenio i postaje moćan kralj koji dolazi svome ocu. Naravno, tek tada kreće najveće iskušenje. Krit i kralj Minoj. Minotaur. Godišnja žrtva gdje se i sam Tezej prijavljuje.Upravo to iskustvo koje će doživjeti na Kritu napraviće od Tezeja sposobnog, pažljivog, brižnog i lukavog vođu. Uspjeće da svoju družinu održi u životu i uspjeće da pobjegne sa njima. Međutim, ono što ga je izdvajalo od ostalih je upravo ta nit koja se oduvijek vuče za njim. On je Posejdonov sin i kao takav znao je predvidjeti zemljotrese i cunamije. Zbog toga on se uvijek nameće kao potencijalni vođa. On ima Sluh. Bogovi mu se obraćaju.

A to je drugi dio ove fantastične knjige koji je čini tako posebnom. Religija. Tezej je klasičan portret odanog vjernika. Poštuje bogove, prinosi im žrtve i trudi se da im ne stane na žulj. Dok sa druge strane imamo Krićane koji su proslave za bogove pretvorili u predstave i igre. Grčka mitologija je fascinantna, Meri ju je ovdje uspjela dočarati bez ikakvog pretjerivanja kakvo vidimo u filmovima sa tim motivima. Vidimo da je u Tezejevom životu religija važna i ona se proteže kroz svaku poru njegovog bića i njegovih postupaka. Bez obzira na sve on će ostati vjeran Posejdonu. 

Uz sve to, Meri je sve zaokružila divnim jezikom koji vas tjera da čitate dalje i dalje. Da saznate šta se dešava sa Tezejem. Da li je zaista Posejdonov sin ili ne? Da li zaista čuje bogove? Zašto su mu ljudi toliko vjerovali? Da li je bio stvaran ili ne?

Ovo je prvi dio priče o Tezeju, Posejdonovom sinu. Drugi dio još nije preveden (-_-) ali ga očekujem sa nestrpljenjem.

Ocjena: 4/5

- Hun

Snežno dete ~ Ejovin Ajvi

Očaravajuća priča o usamljenosti, ljubavi i nadi koja će otopiti i najledenija srca.
U divljim predelima Aljaske dvadesetih godina prošlog veka, naseljenici Džek i Mejbel grade sebi tih život pun teškog i jednolikog rada, oboje još duboko žudeći za detetom koje više ne mogu imati. Pa ipak, oni se vole snažno i u jednom lakomislenom trenu, u zajedničkoj igri na prvom snegu, napravili su dete od snega. Idućeg jutra snežnog deteta više nije bilo – ali ostao je trag sićušnih stopa. Nedeljama će oboje na trenutke opažati plavokosu devojčicu, samu u šumi, ali se ni jedno ni drugo neće usuditi to da pomene, u strahu da su davno zakopane nade nadvladale zdrav razum.
A onda će se na njihovom pragu pojaviti devojčica koja sebe naziva Faina. Mala i beloputa, ona izgleda kao da je nastala čarolijom: ide u lov u pratnji crvene lisice, za sobom ostavlja vihore vejavice, nekako uspeva da preživi potpuno sama u surovoj divljini Aljaske. Dok se bore da je razumeju, Džek i Mejbel će zavoleti Fainu kao rođeno dete. No u tom divnom, bezdušnom kraju često nije sve onako kao što izgleda, a ono što će njih dvoje s vremenom saznati o Faini sve će ih preobraziti…
Čaroban i zanosan roman Ejovin Ajvi priča je o dvoje ljudi čija je čežnja za detetom toliko snažna da su ga možda i stvorili svojom maštom. Podjednako blistavo kao snežni predeli u koje je smešteno,Snežno dete sija snagom mašte, vukući čitaoca da zaroni u jedno mesto koje mu je i daleko i prisno, u bajku koja je istovremeno univerzalna i predivno jedinstvena.
„Blago severnjačkog pripovedaštva… Snežno dete će voleti svako ko je upoznao dugu zimu i utehu koju pruža dobra knjiga uz toplu peć.“ Džon Strejli
„Ejovin Ajvi postigla je nešto za šta je drugim piscima često potrebno pola života. Ona je iznova stvorila čitav jedan svet – i na fizičkom i na osećajnom planu – i utkala ga u jedinstveno pripovedanje potresne lepote.“ S Magazine 
„Čarobna, bolna, poetična.“ La Repubblica 

Ne znam odakle početi sa ovom knjigom. Toliko je predivna da ne znam kako da napišem ovaj post, a da ipak sačuvam tu čaroliju koju mi je knjiga pružila. Nadam se da ću uspjeti.

Dvadesetih godina prošlog vijeka i dalje su porodice bez djece bile tabu. O tome se samo šaputalo oko ognjišta i u manjim grupicama. Tako ova priča i počinje. Džek i  Mejbel su izgubili svoje dijete sponatnim pobačajem i nakon toga su se otuđili od porodice i prijatelja te na kraju odlučuju da krenu ispočetka preselivši se na Aljasku. Divlju i nezavisnu, snijegom okovanu Aljasku.
Tamo ne samo da se suočavaju sa svojim problemima koji su ih razdvojili nakon gubitka djeteta, već se i udaljavaju jedno od drugog. Zemlja koja im je trebala biti novi početak i ponovo ih spojiti još više ih je otuđila jedno od drugog. Sve dok jedno veče nije pao prvi snijeg i dok si nisu pustili da ponovo osjete čaroliju i sreću koju donose prve pahulje i napravili snježnu djevojčicu. U pravljenje te djevojčice unijeli su svu svoju ljubav i nade da je djevojčica druga dan oživjela. Ili se barem tako činilo.
Nakon toga, oboje viđaju malu plavu djevojčicu među drvećem u pratnji crvene lisice. Ubrzo se djevojčica oslobađa straha i polako im prilazi te oni u njoj nalaze davno izgubljeno dijete i ljubav, a ona u njima sigurnost i ljubav. Djevojčica bi odlazila s proljećem, a vraćala se sa prvim snijegom.

Djevojčica i njeno pojavljivanje i nestajanje sa godišnjim dobima podsjećaju Mejbl na staru rusku bajku Snjegoručku te ona vjeruju da je Faina (ime djevojčice) snježna vila. Međutim, ubrzo saznaju da je ona kćerka ruskog pijanice koja je preživjela zimu izgubivši oca koji se smrzao. Ali, Faina je toliko divlja i čarobna da je niko nije vidio sem njih dvoje. Čak ni njihovi najbliži prijatelji. Međutim jednog dana, oni će naletiti dok je Faina unutar kolibe i najmlađi sin, Garet, zaljubiće se u nju. Da ubrzamo čitav proces,ona će se takođe zaljubiti i ostaće preko ljeta po prvi put, udaće se za Gareta i roditi mu malog sina. Ali koliko god Fainina ljubav prema Garetu bila snažna, nju je i dalje privlačila šuma i divljina. Sa prvim snijegom koji će doći te godine nestaće i Faina.

Bajka Snjegoručka kaže da se snježna vila istopila, možda se to desilo sa Fainom a možda i ne. Možda je jednostavno bila previše divlja i slobodna da bi bila ukroćena svakodnevnim životom, a možda se istopila od ljubavi prema sinu i mužu.

Snežno dete  je dirljiva priča. Dirnuće čak i najhladnija srca. Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje imaju originalnu priču koja je još predivno napisana, a likovi su toliko stvarni i, naravno, ima tu magičnu crtu koja vas tjera da čitate dalje i dalje. Da otkrijete da li je Faina zaista djevojčica koja je uspjela preživjeti hladnu zimu i sprijatljetiti se sa šumskom lisicom te opstajati iz zime u zimu u hladnim planinama Aljaske ili je zaista snježna vila Snjegoručka.

Ocjena: 5/5

- Hun.

Predivna stvorenja ~ Kami Garsija i Margaret Stol

Bestseler New York Timesa.
Neke ljubavi su suđene... Druge su uklete...
U okrugu Getlin nije bilo iznenađenja. Bar sam tako mislio. Ispostavilo se da nisam mogao biti dalje od istine. Bilo je tu nekakvo prokletsvo. Bila je tu jedna devojka. A na kraju, bio je tu i grob.
Lina Djukejn razlikuje se od svih sa kojima se mali južnjački grad Getlin dosad susreo i pokušava da sakrije svoje moći i prokletstvo koje generacijama progoni njenu porodicu. Ali čak ni među zaraslim baštama, mračnim močvarama i ruševnim grobljima tajna ne može zauvek ostati skrivena.
Itana Vejta, koji odbrojava mesece kad će pobeći iz Getlina, progone snovi o prelepoj devojci koju nikad nije upoznao. Kad se Lina doseli na najstarije i najozloglašenije imanje u gradu, Itan oseća da ga njoj vuče nešto neobjašnjivo i odlučuje da otkrije kakva je to veza između njih.
U gradu u kome nema iznenađenja, jedna tajna mogla bi promeniti sve.
„Sjajno napisano, tajanstveno, uzbudljivo i originalno. Progutala sam je.“Melisa Mar, autorka New York Timesovog bestselera Wicked Lovely
„Raskošni južnjački gotski roman čiji vas nezaboravni, ekscentrični likovi uvlače u svoj zadivljujući svet.“Holi Blek, autorka New York Timesovog bestselera Tithe: A Modern Faerie Tale
„Divna, nezaboravna mračna fantazija, skupina očaravajućih likova, raskošna gotska postavka – ovo je prvi roman na koji treba obratiti pažnju.“Kasandra Kler, autorka New York Timesovog bestselera City of Bones
„Izvanredno ispričano i nezaboravno.“Mišel Zink, autorka romana Prophecy of the Sisters

 Hun i ja dale smo si mali izazov, da pročitamo istu knjigu i zajednički napišemo recenziju. Ako nastavite čitati (a znamo da hoćete) moći ćete vidjeti naša viđenja knjige „Divna stvorenja“ .

Kad sam primila knjigu „Divna stvorenja“ u ruke, bila sam oduševljena osjećajem koji mi je pružala – meke korice, debela knjiga, samo sam htjela ležati u stražnjem dvorištu i grliti tu knjigu. Ali pročitala sam je. Knjigom nisam toliko oduševljena, ali ne mogu reći da je nisam čitala bez onog osjećaja koji me tjera da neprimjetno letim kroz poglavlja. Jako sam brzo napredovala, iako sam naišla na hrpu stvari koje mi se nisu baš sviđale. Stvarno ne znam što me guralo naprijed, budući da su mi dva glavna lika (najglavnija i općenito, dva lika bez kojih priča ne bi ni postojala) išli užasno na živce. Lena i Ethan, zabranjeni par, nemoguća misija, ona čarnica ili vještica, što god, a on običan, mali smrtnik. Običan smrtnik sklon patetici i sladunjavosti. Ne znam ima li ikakve veze što glavnog muškog lika pišu dvije žene ili stvarno postoje takvi dečki, ali kod Ethana mi se nekako previše činio da ima nešto žensko u sebi – čini se da mu je jako važno što ostali nose, jer svaki put kad predstavlja lika, obavezno predstavi što taj lik ima na sebi. Nakon nekog vam vremena to počne ići na živce. Osim toga, sva ta ljubavna i romantična prenemaganja između Ethana i Lene su apsolutno nepodnošljiva. Nisam osjećala trunke kemije među njima, a vjerujte mi  to je važno čak i u knjizi. Imala sam dojam da su autorice sve te patetične dodire i razgovore između mladih ljubavnika (ne doslovnih, njega bi ubio bilo kakav uzbudljiviji fizički odnos – ne smiju se ni malo strastvenije poljubiti, a da on ne doživi mali srčani udar, no to ih nije spriječilo da isprobavaju i da ja moram čitati kako su se istinski poljubili) prepisale iz Sumraka. Ni k od kemije. Mislim da sam više kemije osjetila između Belle i Edwarda. Zapravo, sigurno sam više kemije osjetila između Belle i Edwarda. Ako vas glavni likovi tjeraju na kolutanje očima svaki put kad se pojave na stranici knjige, onda to vjerojatno znači da ćete knjigu ispustiti prvom prilikom. Ali nije tako. Ova knjiga ima nešto čarobno u sebi, stvarno ne znam što, ali htjela sam je pročitati do kraja.  Pretpostavljam da je taj osjećaj stvarala pozadinska priča o tajnom svijetu Gatlina i svijetlih/tamnih, ali definitivno tajnih stvorenja koja obitavaju u njemu. Ta je priča definitivno jača od one priče u Sumraku i nekako je logičnija, potpunija. Zanimljiva je i intrigantna. Ako zanemarimo pain in ass glavne likove, ova knjiga zaslužila bi 4 zvjezdice. Zamršeni odnosi, zamršena povijest, mračne tajne i  moćna neljudska bića koja se na kraju knjige razmeću svojim sposobnostima spasili su stvar i osigurali knjizi tri zvjezdice od mene. Budući da sam na pola druge knjige, očekujem manje dosadnih cmakanja između Lene i Ethana i malo više čiribu čiriba akcije u nastavku.

-          Luna

Kao što je to Luna rekla, dobićete dva uvida u ovo, oh tako ljubavlju ispunjeno, djelo. J

Odmah na početku moram da se složim sa njom. Čim sam dobila knjigu javio se taj neki čarobni osjećaj zbog debljine same knjige te dizajna korica. Ali. Uvijek to ali. Ne da sam bila razočarana, knjiga zaista ima nešto što te tjera da prevrćeš stranicu za stranicom i očekuješ još. Možda je razlog veličina poglavlja ili ne, ali knjigu zasigurno nećete ispuštati iz ruku.

Prateći Itanov život koji se odvija u malo zapuštenom gradu Gejtlinu, upoznajemo i Lenu mladu činotvorku koja je toliko opsjednuta i prestrašena svojim nadolazećim 16. rođendanom koji će odlučiti da li će je prisvojiti Mračna ili Svijetla strana. Eh, kad bi to bila priča bilo bi mnogo zanimljivije. Čitava priča počinje kada se (nećete vjerovati) Itan i Lena sretnu i on shvati da je to djevojka iz njegovih snova i ludo se zaljubi u nju. Ali avaj, on je samo obični smrtnik i Lena ga pokušava zaštititi i udaljiti od sebe. Međutim, to se ne dešava i naravno, on saznaje sve o njoj te je pokušava zaštiti. I tako priča ide i patetika između njih dvoje se razvija dalje i dalje, čitavih 500 stranica. Zaista, da priča nije imala pozadinsku priču o činotvorcima, istoriji i magiji ne bih je čitala jer je sva ta ljubav između njih dvoje toliko loše napisana. Kao što je Luna rekla, čak su i Edvard i Bela boli likovi i imali su bolju hemiju.  Dok sam čitala imala sam osjećaj da je to toliko isforsirano i lažno. Da bi se čak i njih dvoje (da su stvarni) postidjeli. Međutim, istorijska podloga Građanskog rata, te magija, vještice i čitav tajni svijet koji Gejtlin skriva i, ne zaboravimo Leninog ujaka Mejkena, dali su ono malo što mi je trebalo da završim knjigu. U drugom dijelu se zaista nadam da će biti manje Itana i Lene i njihove drame koja je toliko nepotrebna, a više magije i istorije o činotvorcima. Jer iako je u suštini Itan nosilac čitave priče (on je pripovjeda) u par navrata sam imala osjećaj da je Lena muško a on žensko. Previše je patetičan i toliko pokušava biti drugačiji da ga to samo još više čini dijelom mase.

Kao što je Luna rekla, samo zbog činotvoraca, magije, nadljudskih bića i istorije knjiga je zaslužila malo veću ocjenu, a moram priznati da su i opisi divno napisani. Zaista sam mogla zamisliti sav taj grandizoni pejzaž Juga i njihove običaje i konzervativnost. Zato od mene:

- Hun

''Drakula'' - Brem Stoker

Komponovan kao epistolarni roman, sastavljen od dnevnika i pisama koje su napisali sami pripovedači, ujedno i junaci, Drakula počinje otvaranjem dnevnika Džonatana Harkera, tek stasalog advokata, koji nam pripoveda o svojoj poseti opskurnom transilvanijskom grofu kojem treba da pripremi dokumente za kupovinu nekretnina u Londonu. Njegovo jezom i zlim slutnjama ispunjeno putovanje, svakodnevica opterećena užasnim otkrićima, po duševno zdravlje koban odnos sa grofom i grozotom ostvarenih strahova ispunjen boravak u zamku, koji govore da smrt nije najstrašniji ishod njegovog zatočeništva, određuju zlokobni ton priče koja se premešta u London i nastavlja dnevnicima i pismima ostalih protagonista, koji se, ispunjeni sumnjama i zabludama, strahom i stradanjem, ali pre svega ljubavlju i čovečnočšću, ujedinjuju kako bi se suprotstavili pošasti koja je zaposela njihov grad i ugrozila bližnje – zlu za koje veruju da ga mogu pobediti.
Uzmi papire koji idu s ovim, Harkerove dnevnike i ostalo, pročitaj ih, a zatim pronađi velikog nemrtvog, odseci mu glavu, spali mu srce ili probodi ga kocem – da svet od njega može da se odmori.

Uvijek sam imala malu averziju prema romanima u kojima ima više likova iz čijih perspektiva nam se predočava priča.  Jer, ne desi se uvijek da pisac dođe do tog nivoa da svaki lik ima neku karakternu osobinu i da se razlikuje od ostalih likova. Da ne vidimo u svim likovima pisca. Zbog toga sam Drakuli prišla sa malom averzijom. Međutim.
Brem Stoker ne samo da je  uspješno okarakterisao likove tako da je svaki različit već je i uspio da njegov stil pisanja ne vidimo u svim dnevnicima i pismima.

Kako priča prati Džonatana Harkera i njegovu posjetu transilvanijskom grofu Drakuli koji želi da kupi nekretninu u Londonu, tako i priča počinje njegovim dnevnikom.
Došavši u Transilvaniju i upoznavši grofa, Džonatan  od početka primjećuje da nešto ne valja. Grofa nikada nije viđao danju, a nije ni viđao poslugu. I tako otkriva da je grof zapravo vampir te tako shvativši njegov plan da dođe do Londona i tako proširi svoje područje hranjenja, Džonatan pokušava da ga spriječi u tome. Međutim, kako je i on sam zarobljen u grofvom dvorcu uspjeva samo da ostane zaključan sa grofom u njegovoj grobnici gdje doživljava nervni slom.

Drugi dnevnik sa kojim se upoznajemo, a ujedno i lik, jeste Lusi Vestenra koja će biti prva grofova žrtva. Ona je prijateljica Džonatanove buduće supruge, Mine.
Zapravo, cijela priča dobija zaplet kada Lusi postane prva grofova žrtva. U tragediju mlade Lusi upleteni su i doktor Stjuard i doktor Van Helsing. Prvi specijalista za mentalne bolesti, drugi doktor opšte prakse vrlo poznat.
Zajedno oni pokušavaju pobijediti grofa i spasiti jadnu Lusi. Ovo sve posmatramo iz perspektive doktora Stjuarda.
Međutim, nakon Lusine smrti svi oni, Mina, Džonatan, Van Helsing, Stjuard, Lusin zaručnik Artur i njegov prijatelj Kvinsi, okupljaju se u želji da poraze nemrtvog. Pošast koja hara ulicama Londona.

Njihova borba vodi ih natrag sve do Transilvanije gdje će se sukobiti sa svojim neprijateljem ali ne bez gubitaka. Sve je to posmatrano iz Minine perspektive, ali se knjiga završava bilješkom Džonatana koju on ostavlja svome sinu.

Moram priznati da me je knjiga iznenadila. Iako nije kao današnje horor priče, dok čitate imate neki jezivi osjećaj. Opisi su bili malo zbunjujući ponekad, naročiti kada je bio u pitaju opis samog grofa. Ali između ostalog, cijeli roman je uzbidljiv i napet. I zbog odlično napisanih likova iz čijih perspektiva mi sklapamo priču, imate osjećaj da se sve to stvarno dogodilo i da ste vi dio te mahnite potrage za grofom.

- Hun.

''Glasnik'' - Markus Zusak

Ed Kenedi je maloletni taksista pred kojim nije bogzna kakva budućnost. Karte igra prilično bedno, beznadežno je zaljubljen u svoju najbolju drugaricu Odri i krajnje je odan svom psu Vrataru, s kojim zajedno pije kafu. Njegov život sastoji se od dosadne kolotečine i nesposobnosti, sve dok jednog dana slučajno ne osujeti pljačku banke.
Tada mu poštom stiže prvi kec.
Tada Ed postaje glasnik.
Odabran da bude onaj koji će da nešto učini, on ide kroz svoj grad i pomaže ljudima (a kada je to potrebno, neke i zlostavlja), sve dok na kraju ne ostane samo jedno pitanje: Ko stoji iza Edovih zadataka?

 Ed Kenedi je običan  devetnaestogodišnjak čiji je posao taksiranje. Međutim, sve se mijenja onog dana kada on  zaustavi pljačkaša banke. Nakon toga dobija svog prvog keca na kojem su ispisane određene adrese. U počektu Ed ne zna šta da radi.
Čije su to adrese?
Zašto su mu poslane?
Šta treba da radi?
Ali nakon posjećivanja adresa shvata zašto ih je dobio. On mora da popravi situaciju. Da se brine o ljudima i njihovim nevoljama kada to niko drugi ne želi. Tako on polako počinje da riješava probleme koji su mu poslani u paketu sa adresama.

Riješava jednu porodicu oca alkoholičara i zlostvljača. Baku Milu posjećuje i pomaže joj da prebrodi samoću kojom je okružena od kada je njen Džimi umro, te tako postaje Džimi barem na jedan dan. Pomaže Sofiji da dobije samopouzdanje koje zaslužuje kao mlada, lijepa i talentovana tinejdžerka.

Ali, riješivši jednog keca ubrzo dobija i drugog i tako redom sve dok nije došao do posljednjeg: kec srce. Kartu koja mu znači najviše i sa kojom može izgubiti sve što ima- svoje prijatelje. Sada više nije samo objektivni posmatrač koji zna šta treba uraditi jer su to ljudi sa kojima nije u kontaktu. Ovo su osobe koje su mu važne. Koje čine njegov život.
Posmatrajući svoje prijatelje i pokušavajući da riješi situaciju, Ed uviđa onu stranu njihovog života koju nikada nije vidio. Koju su oni tako čvrsto skrivali. Tako shavata da ne poznaje svoje prijatelje tako dobro kao što je mislio, i da nisu svi tako bezosjećajni i nezainteresovani kakvim se predstavljaju.

Glasnik jeste zanimljiv roman u kojem glavni junak upoznaje bolje i sebe i ljude oko sebe. Dobija samopouzdanje i vjeru da čak i jedan devetnaestogodišnji taksista može praviti promijene i uticati na živote ljudi oko sebe i ostaviti trajne tragove.
Međutim, stil pisanja je loš za razliku od Kradljivice knjiga (takođe njegovog romana) koja je predivno napisana. U nekim dijelovima se prepoznaje stil koji me je tako impresionirao u Kradljivici i jezik koji je tako sladak da se topi u ustima, ali je ostatak samo razbacan. Kao da je pisano u žurbi da se napiše nešto. Ideja je zanimljiva i sama realizacija je dobro zamišljena ali nedovoljno razrađena i loše napisana. A kraj je potpuno (barem meni) upropastio cijeli aspekt mističnosti kojim je knjiga odisala od početka. Jer samo saznanje i želja da se sazna ko stoji iza slanja karata su bili toliko veliki (a možda sam i previše očekivala, jer sam se nadala da će kraj popraviti ono što mi se nije svidjelo u ostaku knjige) da je samo otkrivanje tajne bilo ogromno razočarenje.

- Hun.

''Divne Kosti'' - Alis Sebold

Roman Divne kosti Alis Sebold preko noći je postao klasik našeg doba i osvojio srca čitalaca i kritičara širom sveta. Na prvi pogled, ovo je mračna krimi priča o jezivom nestanku i ubistvu obične devojčice iz predgrađa, ali suština romana je, zapravo, dirljiva priča o smrti koja je prepuna neočekivanog svetla, lepote i nade.U srcu knjige nalazi se dirljivo iskrena, duhovita i hrabra Suzi Salmon, koja, nakon što je premlada napustila ovaj svet, posmatra žive iz misterioznog ličnog carstva, gde može da ima sve što poželi ili zamisli, osim da se vrati onima koje voli. Dok se njena porodica bori s ogromnom patnjom i sve većom frustracijom jer policija ne uspeva da reši zločin, Suzi će pokušati da usmeri svog oca ka otkrivanju identiteta njenog ubice. 
I pored neopisive tragedije i gubitka o kojima govore, Divne kosti su čudesna priča ispunjena nadom, humorom, neizvesnošću, čak i radošću.

Prezivala sam se Salmon, kao riba; ime mi je bilo Suzi. Imala sam četrnaest godina kada sam ubijena, šestog decembra 1973.

Ovako počinje priča Suzi Salmon, koja se privikava na svoj novi dom u raju, mestu koje nije ni nalik onome što je očekivala, odakle nastavlja da posmatra kako se život na zemlji nastavlja bez nje – njeni prijatelji razmenjuju glasine o njenom nestanku, njen ubica pokušava da sakrije tragove, njena bolom ophrvana porodica se raspada.

Prema romanu Divne kosti snimljen je istoimeni film u režiji Pitera Džeksona, reditelja trilogijeGospodar prstenova.

Divne kosti je roman o Suzi Salmon koja je ubijena 6. decembra 1973.  Djevojčici koja je sa svojih 14 godina imala čitav život pred sobom, a koji joj je sada grubo oduzet.

Vraćajući se iz škole u kasno decembarsko veče, Suzi susreće svog komšiju, gospodina Harvija, na kukurznom polju u blizini njene kuće. Iako su joj instinkti govorili da bježi, Suzi ostaje vjerujući da je gospodin Harvi, njen komošija koji je zna od kada se rodila, neće povrijediti. Greška. Nikada ne znaš ko te može povrijediti, a Suzi je to naučila na najteži način.

Nakon Suzinog ubistva, njena duša odlazi u Međuprostor. Mjesto između Zemlje i Raja. Odakle Suzi posmatra šta se dešava na Zemlji nakon njenog ubistva.
Posmatra kako joj se porodica polako raspada. Kako se otac i majka polako udaljuju jedno od drugog skrhani tugom za koju ne mogu naći utjehu jedno u drugom.
Posmatra svoju trinaestogodišnju sestru Lindzi kako naglo odrasta i postaje podrška svome ocu. Kako postaje odgovorna i ozbiljna djevojčica, a kasnije djevojka i žena.
Svoga malog četvorogodišnjeg brata koji ne zna šta se dešava ali osjeća da nešto nije u redu.
Svoje školske prijatelje koji  polako nastavljaju sa svojim životom. Svim onim stvarima koje Suzi nikada neće moći doživjeti.

Nakon što njena majka napusti njenu porodicu pokušavajući da nađe mir negdje gdje neće biti majka Suzi Salmon, ubijene djevojčice čije tijelo još nije pronađeno, njena porodica se potpuno raspala. Upotpunjena opsjednutošću njenog oca koji je uvjeren da je gospodin Harvi ubio njegovu djevojčicu, ali mu niko ne vjeruje sem Lindzi.

Godine prolaze i njena sestra odrasta u mladu djevojku. Njen brat odrasta u tihog tinejdžera koji se brine za svoga oca. I Lindzi i njen brat naglo su odrasli i postali stubovi razorene porodice. Koračajući kroz život kao brat i sestra ubijene Suzi.

Posmatrajući iz svog raja, Suzi pokušava pomoći svojoj porodici. Pokušava im pomoći da nastave dalje ali u isto vrijeme ne želi da je zaborave. Pokušava ih ponovo zbližiti u porodicu prije nego što je ona ubijena, jer je nakon godina posmatranja shvatila da oni moraju nastaviti dalje. Da ona mora nastaviti dalje. Da ih  mora pustiti da žive.

Divne kosti je snažan roman. Nije pisan nekim naročitim stilom koji bi u vama probudio osjećanja. Ne. Pisan je običnim stilom. Tako običnim da svaka rečenica koju čitate bljesne tako jako u vašoj glavi. Sav bol kroz koji je prošla Suzi i njena porodica uvuče vam se pod kožu  baš zato što je pisan tako jednostavno. Jednostavno a snažno da mi je nekoliko puta došlo da ostavim knjigu i da je ne čitam.
Prvenstveno to je roman o prihvatanju i nastavljanju dalje ma koliko teške bile situacije koje vas zadese. Jer uvijek ima nešto za šta vrijedi živjeti.

- Hun.

''Čovek i dečak'' - Toni Parsons

Hari Silver ima sve što može da poželi: prelepu ženu, divnog sina, odličan posao na medijima – ali jedne noći, on sve to odbacuje. Potom Hari mora da počne da uči šta je suština ljubavi i života. 

Neke situacije koje treba da izbegnete tokom priprema za svoj najvažniji rođendan, onaj koji označava da ste sasvim odrasli – trideseti.Avantura s koleginicom s posla.Grozničavo kupovanje luksuznih stavri koje sebi ne možete da priuštite.Da vas ostavi žena.Da ostanete bez posla.Da odjednom postanete samohrani roditelj.Ako se primičete tridesetoj, šta god radili, izbegnite sve gore navedeno. 

Nakon što je na svoj trideseti rođendan Hari prevario svoju ženu, njegov brak i život polako počinju da se raspadaju. Idilična slika porodičnog života koju je stekao gledajući svoje roditelje iskliznula mu je iz ruku u toku jednog dana.
Žena ga ostavlja i odvodi sa sobom njihovog četvorogodišnjeg sina Pata, da bi uskoro ostao i bez posla. Ubrzo zatim saznaje da mu je žena otišla u Japan jureći snove kojih se odrekla zarad porodice, Hari ostaje sam sa sinom.

Sada, Hari mora da uči kako biti roditelj i kako se nositi sa svim poteškoćama koje život baca na put samohranog roditelja. Uz podršku svojih roditelja, Hari polako uočava da roditeljstvo nije tako lagano ali da ipak pruža neizmjerno zadovoljstvo. Shvata da život ne čine samo velike stvari poput karijere i novca. Shvata da su male stvari najbitnije. Zadovoljstvo koje vam pruža gledanje vašeg djeteta dok raste, prvi polazak u školu, prvi neuspjeli ručak itd. čine Harijev svijet sada.

Ubrzo zatim upoznaje Sid, mladu Amerikanku takođe samohranu majku. Sa Sid Hari pokušava da izgradi ono što je izgubio sa svojom ženom ali za razliku od njega Sid je realnija. Ne dopušta Hariju da sa njom skuplja komadiće svoga života. Ne dozvoljava mu da mu bude zamjena i tako dopušta Hariju da očvrsne. Da postane jak i nezavistan roditelj koji se hvata u koštac sa svakim problemom.

Čak i onda kada Harijev otac otkrije da ima rak i da mu je ostalo još malo, Hari je čvrst. Bori se. Hvata se u koštac sa životom i bori se da nastavi. Gubitkom oca, Hari je shvatio da ni jedan brak nije lagan. Da se za sve treba boriti. Mučno. Gurati svaki dan i riješavati svaki neriješiv problem. Čak i onda kada se njegova žena  vrati iz Japana sa novim dečkom, zahtjevajući razvod i starataljstvo Hari se bori ali na kraju popušta je sada potpuno shvata da  je sreća njegovog sina i njegova sreća. Shvata da suština života nije tvoja sopstvena sreća, već sreća koju možeš podariti nekome. Shvata da ljubav se ne može forsirati, da će se ona pojaviti kada to najmanje očekuje.

Čovek i dečak jeste izvanredna psihološka knjiga. Veoma realistična i dirljiva, ali ono što  sam ja osjetila kao nedostatak jeste nedovoljno razvijen lik Harija. Dok sam čitala uvijek sam imala osjećaj da bolje poznajem sporedne likove nego njega. Razumjela sam bolje njegovog oca, Sid, pa čak i Pata nego njega. Ostao mi je nekako nedorečen i zbog toga ovom romanu dajem 4 od 5 zvjezdica.

- Hun.