"Noćni cirkus", Erin Morgenstern

Cirkus stiže bez najave. Ne prethode mu nikakve objave. Naprosto je tamo, a još jučer nije ga bilo. Crno-bijeli prugasti platneni šatori kriju jedinstveno, neponovljivo iskustvo prepuno iznenađenja što oduzimaju dah. Zovu ga Le Cirque des Rêves i radi isključivo noću. No iza kulisa odvija se žestoko nadmetanje – dvoboj mladih mađioničara Celije i Marca, za koji su ih od djetinjstva pripremali njihovi prevrtljivi učitelji. Njih dvoje ne zna detalje te igre u kojoj preživljava samo pobjednik, a cirkus je tek pozornica za tu izvanrednu bitku mašte i volje.

Kad bi mi dali izazov da ovu knjigu opišem jednom riječju, prvo što bi mi palo na pamet bila bi čarobna. Nakon nekog vremena, opet sam doživjela ono što priželjkujem od svake knjige -  da me odnese, da utonem u slatki zaborav i budem odsutna iz realnog života. Knjiga je na početku intrigantna i dalje idete jer vas zanima o čemu se to trabunja o tom čarobnom cirkusu koji nije nalik ni na jedan drugi (doista nije!), a onda upoznate očaravajuće likove i zbog njih ostanete. Barem je tako bilo u mojem slučaju. Odmah na početku knjige upoznati smo s nekim bizarnim natjecanjem između dva čarobnjaka/iluzionista/mađioničara/nemam pojma kako da ih nazovem, a oni se ne smatraju nijednim od prije navedenog, koji odabiru svoje natjecatelje (a oni su još djeca) i obvezuju ih na to natjecanje. Kao poprište natjecanja je taj cirkus, Le Cirque de Reves iliti Cirkus snova. Po opisima u knjizi, to je cirkus koji bih ja definitivno posjetila. Meni su cirkusi oduvijek fascinantni i misteriozni, a ovaj je posebno misteriozan i zanimljiv. Tu nema slonova i klauna. To je cirkus čarolija i nije mi jasno kako su ljudi prihvaćali sve ono opisano u knjizi kao normalno i moguće. No, to nije ni važno.
Likovi u ovoj knjizi također su čarobni. Bilo doslovno, bilo metaforički. Čim se saznaje da su natjecatelji žensko i muško, odmah sam znala da će između njih biti ljubavna priča. Čak je i ta ljubavna priča čarobna, očaravajuća, ali nije pretjerana ni nametnuta. Pomalo je tipična, tipični epiteti, neutaživa čežnja između njih i u njihovim razgovorima punima slatkih riječi, ali opet, kako drugačije opisati veliku ljubav između dvoje mladih ljudi? A i ne smeta mi takav opis dok god je to u umjerenim količinama. Priča se priča u sadašnjosti i budućnosti u isto vrijeme, ali to nije zbunjujuće i na kraju se to izjednači i sve sjedne na svoje mjesto. Na kraju knjige mi nije ostao gorak okus u ustima, jer svi zapleti se lako prate, svaki lik ima svoju ulogu i zapravo je teško odrediti koji su likovi glavni, a koji sporedni. Ovu knjigu mogu opisati i kao slagalicu, jer svaki događaj ima svoje mjesto i sve je jedan mehanizam koji savršeno funkcionira.
Iako ovu knjigu smatram jednim od favorita, ipak mi je nešto falilo, nešto što bi me zaustavilo usred čitanja i zbog čega bi stisnula knjigu u zagrljaj i prošaptala Ovo je tak genijalno. Ne znam koji je to faktor koji fali, možda to da je sve tako savršeno i mehanički odrađeno i fali mi ljudskosti. Veliki plus knjizi su divne poruke o životu u kojima sam uživala i da nisam bila toliko udubljena u priču, zastala bih i prepisala ih. U svakom slučaju, knjigu vrijedi pročitati.

- Luna

Trilogija 'Magle' ~ Karlos Ruis Safon

Komplet od tri knjige u zaštitnoj kutiji. Sjedinjena u TRILOGIJU MAGLE motivima mora, svetlosti i tame, utvara i tajni, Safonova najranija dela - romani namenjeni tinejdžerima - pobrali su brojne nagrade, ali i simpatije velikog broja čitalaca širom Španije i Italije.
Serijal čine:
Princ magle
Ponoćna palata
Septembarska svetla

Šta reći? Očekivala sam više od Safona ovdje jer me je sažetak na kraju svake knjige zaintrigirao. Međutim, možda sam očekivala previše jer je Senka vetra ostavila dubok utisak na mene i očekivala sam nešto slično. Naravno, shavatam da su ovo bile njegove prve knjige i da se tek kasnije razvio u pisca koji ima prepoznatlji i prelijep stil pisanja, ali opet sam bila razočarana.

Kao što je u sažetku kompleta već rečeno, tri knjige su potpuno tri nezavisne priče. Povezane gotskim motivima, paranormalnim, tamom, svjetlošću i morem (ili vodom). Sile dobra i zla su u sukobu gdje na kraju pobijedu odnose sile dobra, mada uz poneke gubitke.

Sve tri priče su zanimljive na svoj način i nekako jezive. Naročito  Septembarska svetla koja uključuju tvorca igračaka i njegov dvorac pun igračaka koje počinju da se kreću same od sebe (iskreno, nemam strah od igračaka i klovnova, ali je poprilično jezivo kada hrpa igračaka oživi). Prva i posljednja knjiga su bile više djetinjaste, da se tako izrazim, druga u nizu je bila mračnija i teža od ostalih. Ponoćna palata je nagovijestila onaj stil pisanja i misterije koji će postati zaštitni Safonov znak. Krećući se ulicama ukletog grada isprepliću se prošlost i sadašnjost, mladi životi uvučeni u mračne tajne roditelja. Zanimljivo sa mnogo retrospekcije (što ja lično volim).
Ali što se tiče sveukupnog utiska nisam oduševljena, ali nisam ni razočarana uzevši u obzir da su mu ovo prva djela i da je sam rekao da ih nije želio mijenjati.

Ocjena: 3/5

- Hun