Bestseler New York Timesa.
Neke ljubavi su suđene... Druge su uklete...
U okrugu Getlin nije bilo iznenađenja. Bar sam tako mislio. Ispostavilo se da nisam mogao biti dalje od istine. Bilo je tu nekakvo prokletsvo. Bila je tu jedna devojka. A na kraju, bio je tu i grob.
Lina Djukejn razlikuje se od svih sa kojima se mali južnjački grad Getlin dosad susreo i pokušava da sakrije svoje moći i prokletstvo koje generacijama progoni njenu porodicu. Ali čak ni među zaraslim baštama, mračnim močvarama i ruševnim grobljima tajna ne može zauvek ostati skrivena.
Itana Vejta, koji odbrojava mesece kad će pobeći iz Getlina, progone snovi o prelepoj devojci koju nikad nije upoznao. Kad se Lina doseli na najstarije i najozloglašenije imanje u gradu, Itan oseća da ga njoj vuče nešto neobjašnjivo i odlučuje da otkrije kakva je to veza između njih.
U gradu u kome nema iznenađenja, jedna tajna mogla bi promeniti sve.
„Sjajno napisano, tajanstveno, uzbudljivo i originalno. Progutala sam je.“Melisa Mar, autorka New York Timesovog bestselera Wicked Lovely
„Raskošni južnjački gotski roman čiji vas nezaboravni, ekscentrični likovi uvlače u svoj zadivljujući svet.“Holi Blek, autorka New York Timesovog bestselera Tithe: A Modern Faerie Tale
„Divna, nezaboravna mračna fantazija, skupina očaravajućih likova, raskošna gotska postavka – ovo je prvi roman na koji treba obratiti pažnju.“Kasandra Kler, autorka New York Timesovog bestselera City of Bones
„Izvanredno ispričano i nezaboravno.“Mišel Zink, autorka romana Prophecy of the Sisters
Hun i ja dale smo si mali izazov, da pročitamo istu knjigu i zajednički napišemo recenziju. Ako nastavite čitati (a znamo da hoćete) moći ćete vidjeti naša viđenja knjige „Divna stvorenja“ .
Kad sam primila knjigu „Divna stvorenja“ u
ruke, bila sam oduševljena osjećajem koji mi je pružala – meke korice, debela
knjiga, samo sam htjela ležati u stražnjem dvorištu i grliti tu knjigu. Ali
pročitala sam je. Knjigom nisam toliko oduševljena, ali ne mogu reći da je
nisam čitala bez onog osjećaja koji me tjera da neprimjetno letim kroz
poglavlja. Jako sam brzo napredovala, iako sam naišla na hrpu stvari koje mi se
nisu baš sviđale. Stvarno ne znam što me guralo naprijed, budući da su mi dva
glavna lika (najglavnija i općenito, dva lika bez kojih priča ne bi ni
postojala) išli užasno na živce. Lena i Ethan, zabranjeni par, nemoguća misija,
ona čarnica ili vještica, što god, a on običan, mali smrtnik. Običan smrtnik
sklon patetici i sladunjavosti. Ne znam ima li ikakve veze što glavnog muškog
lika pišu dvije žene ili stvarno postoje takvi dečki, ali kod Ethana mi se
nekako previše činio da ima nešto žensko u sebi – čini se da mu je jako važno
što ostali nose, jer svaki put kad predstavlja lika, obavezno predstavi što taj
lik ima na sebi. Nakon nekog vam vremena to počne ići na živce. Osim toga, sva
ta ljubavna i romantična prenemaganja između Ethana i Lene su apsolutno
nepodnošljiva. Nisam osjećala trunke kemije među njima, a vjerujte mi to je važno čak i u knjizi. Imala sam dojam
da su autorice sve te patetične dodire i razgovore između mladih ljubavnika (ne
doslovnih, njega bi ubio bilo kakav uzbudljiviji fizički odnos – ne smiju se ni
malo strastvenije poljubiti, a da on ne doživi mali srčani udar, no to ih nije
spriječilo da isprobavaju i da ja moram čitati kako su se istinski poljubili) prepisale iz Sumraka. Ni k od kemije. Mislim da sam više kemije osjetila između
Belle i Edwarda. Zapravo, sigurno sam više kemije osjetila između Belle i
Edwarda. Ako vas glavni likovi tjeraju na kolutanje očima svaki put kad se
pojave na stranici knjige, onda to vjerojatno znači da ćete knjigu ispustiti
prvom prilikom. Ali nije tako. Ova knjiga ima nešto čarobno u sebi, stvarno ne
znam što, ali htjela sam je pročitati do kraja.
Pretpostavljam da je taj osjećaj stvarala pozadinska priča o tajnom
svijetu Gatlina i svijetlih/tamnih, ali definitivno tajnih stvorenja koja
obitavaju u njemu. Ta je priča definitivno jača od one priče u Sumraku i nekako je logičnija,
potpunija. Zanimljiva je i intrigantna. Ako zanemarimo pain in ass glavne
likove, ova knjiga zaslužila bi 4 zvjezdice. Zamršeni odnosi, zamršena
povijest, mračne tajne i moćna neljudska
bića koja se na kraju knjige razmeću svojim sposobnostima spasili su stvar i
osigurali knjizi tri zvjezdice od mene. Budući da sam na pola druge knjige,
očekujem manje dosadnih cmakanja između Lene i Ethana i malo više čiribu čiriba
akcije u nastavku.
-
Luna
Kao što je to Luna rekla, dobićete dva uvida u ovo, oh tako ljubavlju ispunjeno,
djelo. J
Odmah na početku
moram da se složim sa njom. Čim sam dobila knjigu javio se taj neki čarobni
osjećaj zbog debljine same knjige te dizajna korica. Ali. Uvijek to ali. Ne da
sam bila razočarana, knjiga zaista ima nešto što te tjera da prevrćeš stranicu
za stranicom i očekuješ još. Možda je razlog veličina poglavlja ili ne, ali
knjigu zasigurno nećete ispuštati iz ruku.
Prateći Itanov
život koji se odvija u malo zapuštenom gradu Gejtlinu, upoznajemo i Lenu mladu
činotvorku koja je toliko opsjednuta i prestrašena svojim nadolazećim 16. rođendanom
koji će odlučiti da li će je prisvojiti Mračna ili Svijetla strana. Eh, kad bi
to bila priča bilo bi mnogo zanimljivije. Čitava priča počinje kada se (nećete
vjerovati) Itan i Lena sretnu i on shvati da je to djevojka iz njegovih snova i
ludo se zaljubi u nju. Ali avaj, on je samo obični smrtnik i Lena ga pokušava
zaštititi i udaljiti od sebe. Međutim, to se ne dešava i naravno, on saznaje
sve o njoj te je pokušava zaštiti. I tako priča ide i patetika između njih
dvoje se razvija dalje i dalje, čitavih 500 stranica. Zaista, da priča nije
imala pozadinsku priču o činotvorcima, istoriji i magiji ne bih je čitala jer
je sva ta ljubav između njih dvoje toliko loše napisana. Kao što je Luna rekla,
čak su i Edvard i Bela boli likovi i imali su bolju hemiju. Dok sam čitala imala sam osjećaj da je to
toliko isforsirano i lažno. Da bi se čak i njih dvoje (da su stvarni)
postidjeli. Međutim, istorijska podloga Građanskog rata, te magija, vještice i
čitav tajni svijet koji Gejtlin skriva i, ne zaboravimo Leninog ujaka Mejkena,
dali su ono malo što mi je trebalo da završim knjigu. U drugom dijelu se zaista
nadam da će biti manje Itana i Lene i njihove drame koja je toliko nepotrebna,
a više magije i istorije o činotvorcima. Jer iako je u suštini Itan nosilac
čitave priče (on je pripovjeda) u par navrata sam imala osjećaj da je Lena
muško a on žensko. Previše je patetičan i toliko pokušava biti drugačiji da ga
to samo još više čini dijelom mase.
Kao što je Luna
rekla, samo zbog činotvoraca, magije, nadljudskih bića i istorije knjiga je
zaslužila malo veću ocjenu, a moram priznati da su i opisi divno napisani.
Zaista sam mogla zamisliti sav taj grandizoni pejzaž Juga i njihove običaje i
konzervativnost. Zato od mene:
- Hun
No comments:
Post a Comment