''Drakula'' - Brem Stoker

Komponovan kao epistolarni roman, sastavljen od dnevnika i pisama koje su napisali sami pripovedači, ujedno i junaci, Drakula počinje otvaranjem dnevnika Džonatana Harkera, tek stasalog advokata, koji nam pripoveda o svojoj poseti opskurnom transilvanijskom grofu kojem treba da pripremi dokumente za kupovinu nekretnina u Londonu. Njegovo jezom i zlim slutnjama ispunjeno putovanje, svakodnevica opterećena užasnim otkrićima, po duševno zdravlje koban odnos sa grofom i grozotom ostvarenih strahova ispunjen boravak u zamku, koji govore da smrt nije najstrašniji ishod njegovog zatočeništva, određuju zlokobni ton priče koja se premešta u London i nastavlja dnevnicima i pismima ostalih protagonista, koji se, ispunjeni sumnjama i zabludama, strahom i stradanjem, ali pre svega ljubavlju i čovečnočšću, ujedinjuju kako bi se suprotstavili pošasti koja je zaposela njihov grad i ugrozila bližnje – zlu za koje veruju da ga mogu pobediti.
Uzmi papire koji idu s ovim, Harkerove dnevnike i ostalo, pročitaj ih, a zatim pronađi velikog nemrtvog, odseci mu glavu, spali mu srce ili probodi ga kocem – da svet od njega može da se odmori.

Uvijek sam imala malu averziju prema romanima u kojima ima više likova iz čijih perspektiva nam se predočava priča.  Jer, ne desi se uvijek da pisac dođe do tog nivoa da svaki lik ima neku karakternu osobinu i da se razlikuje od ostalih likova. Da ne vidimo u svim likovima pisca. Zbog toga sam Drakuli prišla sa malom averzijom. Međutim.
Brem Stoker ne samo da je  uspješno okarakterisao likove tako da je svaki različit već je i uspio da njegov stil pisanja ne vidimo u svim dnevnicima i pismima.

Kako priča prati Džonatana Harkera i njegovu posjetu transilvanijskom grofu Drakuli koji želi da kupi nekretninu u Londonu, tako i priča počinje njegovim dnevnikom.
Došavši u Transilvaniju i upoznavši grofa, Džonatan  od početka primjećuje da nešto ne valja. Grofa nikada nije viđao danju, a nije ni viđao poslugu. I tako otkriva da je grof zapravo vampir te tako shvativši njegov plan da dođe do Londona i tako proširi svoje područje hranjenja, Džonatan pokušava da ga spriječi u tome. Međutim, kako je i on sam zarobljen u grofvom dvorcu uspjeva samo da ostane zaključan sa grofom u njegovoj grobnici gdje doživljava nervni slom.

Drugi dnevnik sa kojim se upoznajemo, a ujedno i lik, jeste Lusi Vestenra koja će biti prva grofova žrtva. Ona je prijateljica Džonatanove buduće supruge, Mine.
Zapravo, cijela priča dobija zaplet kada Lusi postane prva grofova žrtva. U tragediju mlade Lusi upleteni su i doktor Stjuard i doktor Van Helsing. Prvi specijalista za mentalne bolesti, drugi doktor opšte prakse vrlo poznat.
Zajedno oni pokušavaju pobijediti grofa i spasiti jadnu Lusi. Ovo sve posmatramo iz perspektive doktora Stjuarda.
Međutim, nakon Lusine smrti svi oni, Mina, Džonatan, Van Helsing, Stjuard, Lusin zaručnik Artur i njegov prijatelj Kvinsi, okupljaju se u želji da poraze nemrtvog. Pošast koja hara ulicama Londona.

Njihova borba vodi ih natrag sve do Transilvanije gdje će se sukobiti sa svojim neprijateljem ali ne bez gubitaka. Sve je to posmatrano iz Minine perspektive, ali se knjiga završava bilješkom Džonatana koju on ostavlja svome sinu.

Moram priznati da me je knjiga iznenadila. Iako nije kao današnje horor priče, dok čitate imate neki jezivi osjećaj. Opisi su bili malo zbunjujući ponekad, naročiti kada je bio u pitaju opis samog grofa. Ali između ostalog, cijeli roman je uzbidljiv i napet. I zbog odlično napisanih likova iz čijih perspektiva mi sklapamo priču, imate osjećaj da se sve to stvarno dogodilo i da ste vi dio te mahnite potrage za grofom.

- Hun.