"Šišmiš" - Jo Nesbø

Mlada Norvežanka, zvijezda televizijskih sapunica, koja je došla u Australiju kako bi radila kao konobarica, pronađena je mrtva na obali oceana. Svi tragovi upućuju na ubojstvo. Harry Hole, detektiv iz policijske uprave u Oslu, odlazi u Sydney da pomogne australskoj policiji u istrazi, iako mu je namijenjena uloga promatrača, pasivnost Harryju nije u krvi: uključuje se u istragu, a na kraju je u slučaj umiješan i na osobnoj razini jer se zaljubljuje u Birgittu - prijateljicu ubijene djevojke. Njegovo fizičko i duhovno putovanje Australijom sve ga više povezuje s aboridžinskim mitom o čovjeku šišmišu koji za sobom vuče trag smrti.

Nakon duljeg nečitanja krimića, konačno sam se domogla jednog i definitivno je obavio svoju zadaću. Napet, uzbudljiv, sadrži sve sastavnice dobrog krimića, ali ima i nešto posebno. Glavni lik je Harry Hole (ne čita se kao rupa, nego kao svet, ako samo dobro shvatila iz knjige, znači, moglo bi se napisati i kao Harry Holy, pretpostavljam, ali ne držite me za riječ) i ovo je prvi roman iz serijala o njemu, zbog kojeg je autor i postao svjetski poznat. Ako ste čitali Agathu Christie ili Sir Arthura Conana Doylea, sigurno ste se bar na neki način vezali za Poirota ili Sherlocka Holmesa. Ali za Harryja Holea vežete se na neki drugi, dublji način - vežete se za njega kao lika, jer je za razliku od Holmesa ili Poirota kompleksnije i osobnije prikazan.
Nažalost, opet nisam uspjela unaprijed skužiti tko je ubojica i autor to svakako ne dopušta do zadnjeg trena kad kreće potjera na život i smrt. Odlična je ta kriminalistička podloga, upoznajemo sitne detalje o gotovo svim važnijim likovima, tako da sam na tren zaboravljala da čitam krimić. Ali ono što je tipično kriminalistički svakako je policijska ekipa, kao da gledam neki CSI.
No ono što me oborilo s nogu sigurno je činjenica da se možemo tako osobno vezati za glavnog istražitelja te da je ubojstvo i njegovo istraživanje zapravo tek podloga za istraživanje istražiteljevog života. Toliko privatnih detalja, ne samo onih koji pokazuju da je Harry dobar, nego i onih koji pokazuju da je čovjek i da uistinu nije savršen. Prisiljeni ste zavoljeti i prihvatiti Harryja sa svim njegovim dobrim i ne tako dobrim stranama.
I naravno, priča ima i tragičnu crtu, jer što bi bio bestseler bez koje nepotrebne i suvišne smrti?
Nadalje, knjiga je puna priča o Aboridžinima i načinu kako se Australci i Aboridžini odnose jedni prema drugima, zatim nekih zanimljivih aboridžinskih priča, a i općenito se saznaje nešto o jednom dijelu australskog stanovništva.
Jako sam zavoljela ovu knjigu i nadam se da ću čim prije pročitati i nastavke.

-Luna

''Glasnik'' - Markus Zusak

Ed Kenedi je maloletni taksista pred kojim nije bogzna kakva budućnost. Karte igra prilično bedno, beznadežno je zaljubljen u svoju najbolju drugaricu Odri i krajnje je odan svom psu Vrataru, s kojim zajedno pije kafu. Njegov život sastoji se od dosadne kolotečine i nesposobnosti, sve dok jednog dana slučajno ne osujeti pljačku banke.
Tada mu poštom stiže prvi kec.
Tada Ed postaje glasnik.
Odabran da bude onaj koji će da nešto učini, on ide kroz svoj grad i pomaže ljudima (a kada je to potrebno, neke i zlostavlja), sve dok na kraju ne ostane samo jedno pitanje: Ko stoji iza Edovih zadataka?

 Ed Kenedi je običan  devetnaestogodišnjak čiji je posao taksiranje. Međutim, sve se mijenja onog dana kada on  zaustavi pljačkaša banke. Nakon toga dobija svog prvog keca na kojem su ispisane određene adrese. U počektu Ed ne zna šta da radi.
Čije su to adrese?
Zašto su mu poslane?
Šta treba da radi?
Ali nakon posjećivanja adresa shvata zašto ih je dobio. On mora da popravi situaciju. Da se brine o ljudima i njihovim nevoljama kada to niko drugi ne želi. Tako on polako počinje da riješava probleme koji su mu poslani u paketu sa adresama.

Riješava jednu porodicu oca alkoholičara i zlostvljača. Baku Milu posjećuje i pomaže joj da prebrodi samoću kojom je okružena od kada je njen Džimi umro, te tako postaje Džimi barem na jedan dan. Pomaže Sofiji da dobije samopouzdanje koje zaslužuje kao mlada, lijepa i talentovana tinejdžerka.

Ali, riješivši jednog keca ubrzo dobija i drugog i tako redom sve dok nije došao do posljednjeg: kec srce. Kartu koja mu znači najviše i sa kojom može izgubiti sve što ima- svoje prijatelje. Sada više nije samo objektivni posmatrač koji zna šta treba uraditi jer su to ljudi sa kojima nije u kontaktu. Ovo su osobe koje su mu važne. Koje čine njegov život.
Posmatrajući svoje prijatelje i pokušavajući da riješi situaciju, Ed uviđa onu stranu njihovog života koju nikada nije vidio. Koju su oni tako čvrsto skrivali. Tako shavata da ne poznaje svoje prijatelje tako dobro kao što je mislio, i da nisu svi tako bezosjećajni i nezainteresovani kakvim se predstavljaju.

Glasnik jeste zanimljiv roman u kojem glavni junak upoznaje bolje i sebe i ljude oko sebe. Dobija samopouzdanje i vjeru da čak i jedan devetnaestogodišnji taksista može praviti promijene i uticati na živote ljudi oko sebe i ostaviti trajne tragove.
Međutim, stil pisanja je loš za razliku od Kradljivice knjiga (takođe njegovog romana) koja je predivno napisana. U nekim dijelovima se prepoznaje stil koji me je tako impresionirao u Kradljivici i jezik koji je tako sladak da se topi u ustima, ali je ostatak samo razbacan. Kao da je pisano u žurbi da se napiše nešto. Ideja je zanimljiva i sama realizacija je dobro zamišljena ali nedovoljno razrađena i loše napisana. A kraj je potpuno (barem meni) upropastio cijeli aspekt mističnosti kojim je knjiga odisala od početka. Jer samo saznanje i želja da se sazna ko stoji iza slanja karata su bili toliko veliki (a možda sam i previše očekivala, jer sam se nadala da će kraj popraviti ono što mi se nije svidjelo u ostaku knjige) da je samo otkrivanje tajne bilo ogromno razočarenje.

- Hun.

"Dječak u prugastoj pidžami" - John Boyne

Velika žičana ograda razdvaja dvojicu dječaka: s jedne je strane dječak u prugastoj pidžami koji ne smije izaći izvan žice, s druge je strane lijepo obučen dječak koji ne smije ući u prostor opasan žicom. 

Dječaci su rođeni istog dana prije skoro devet godina i uskoro će obojici biti rođendan. Čini se da žica koja ih razdvaja nije prepreka njihovom prijateljstvu, ali ona ipak stvara neprilike zbog kojih priča o dvojici dječaka postaje jedinstveno potresna. 

Tim riječima nas s pričom upoznaje zadnja korica knjige. Priču priča osmogodišnji Bruno i mislim da je to jedan od pluseva u ovoj priči, jer daje autoru pravo da ne ispriča sve strahote logora i rata skrivajući ih iza neshvaćanja i naivnosti djeteta.
Iako ovoj knjizi dajem 3 od 5 zvjezdica, mislim da je svatko može uvrstiti u svoju lektiru.
Jako mi se sviđa Brunova karakterizacija, a time i automatski percepcija rata u priči. Bruno svog oca zapovjednika smatra najpametnijim, najboljim, čak pomisli da "ako on [njegov otac] želi da ljudi to [marširaju] rade, onda to mora biti u redu".
Ta prigušena strava koja se krije iza Brunove zaigranosti i znatiželje daje neku jačinu knjizi, makar mi je stil prejednostavan (ali smatram da mora biti takav je je pričan iz perspektive djeteta).
Doživljaj ostalih likova također se uklapa u svijet promatran očima osmogodišnjaka; odnosi među likovima oko Brune samo su naznačeni obrisno, ali sve se može shvatiti i nema sumnje ili mjesta teorijama.
Također,  kraj smatram veoma realnim i u skladu s temom.
Prijateljstvo Brune i Šmuela pokazuje da je život jako često ironičan i vuče nas sve za nos.
I snimljen je film.

- Luna

''Divne Kosti'' - Alis Sebold

Roman Divne kosti Alis Sebold preko noći je postao klasik našeg doba i osvojio srca čitalaca i kritičara širom sveta. Na prvi pogled, ovo je mračna krimi priča o jezivom nestanku i ubistvu obične devojčice iz predgrađa, ali suština romana je, zapravo, dirljiva priča o smrti koja je prepuna neočekivanog svetla, lepote i nade.U srcu knjige nalazi se dirljivo iskrena, duhovita i hrabra Suzi Salmon, koja, nakon što je premlada napustila ovaj svet, posmatra žive iz misterioznog ličnog carstva, gde može da ima sve što poželi ili zamisli, osim da se vrati onima koje voli. Dok se njena porodica bori s ogromnom patnjom i sve većom frustracijom jer policija ne uspeva da reši zločin, Suzi će pokušati da usmeri svog oca ka otkrivanju identiteta njenog ubice. 
I pored neopisive tragedije i gubitka o kojima govore, Divne kosti su čudesna priča ispunjena nadom, humorom, neizvesnošću, čak i radošću.

Prezivala sam se Salmon, kao riba; ime mi je bilo Suzi. Imala sam četrnaest godina kada sam ubijena, šestog decembra 1973.

Ovako počinje priča Suzi Salmon, koja se privikava na svoj novi dom u raju, mestu koje nije ni nalik onome što je očekivala, odakle nastavlja da posmatra kako se život na zemlji nastavlja bez nje – njeni prijatelji razmenjuju glasine o njenom nestanku, njen ubica pokušava da sakrije tragove, njena bolom ophrvana porodica se raspada.

Prema romanu Divne kosti snimljen je istoimeni film u režiji Pitera Džeksona, reditelja trilogijeGospodar prstenova.

Divne kosti je roman o Suzi Salmon koja je ubijena 6. decembra 1973.  Djevojčici koja je sa svojih 14 godina imala čitav život pred sobom, a koji joj je sada grubo oduzet.

Vraćajući se iz škole u kasno decembarsko veče, Suzi susreće svog komšiju, gospodina Harvija, na kukurznom polju u blizini njene kuće. Iako su joj instinkti govorili da bježi, Suzi ostaje vjerujući da je gospodin Harvi, njen komošija koji je zna od kada se rodila, neće povrijediti. Greška. Nikada ne znaš ko te može povrijediti, a Suzi je to naučila na najteži način.

Nakon Suzinog ubistva, njena duša odlazi u Međuprostor. Mjesto između Zemlje i Raja. Odakle Suzi posmatra šta se dešava na Zemlji nakon njenog ubistva.
Posmatra kako joj se porodica polako raspada. Kako se otac i majka polako udaljuju jedno od drugog skrhani tugom za koju ne mogu naći utjehu jedno u drugom.
Posmatra svoju trinaestogodišnju sestru Lindzi kako naglo odrasta i postaje podrška svome ocu. Kako postaje odgovorna i ozbiljna djevojčica, a kasnije djevojka i žena.
Svoga malog četvorogodišnjeg brata koji ne zna šta se dešava ali osjeća da nešto nije u redu.
Svoje školske prijatelje koji  polako nastavljaju sa svojim životom. Svim onim stvarima koje Suzi nikada neće moći doživjeti.

Nakon što njena majka napusti njenu porodicu pokušavajući da nađe mir negdje gdje neće biti majka Suzi Salmon, ubijene djevojčice čije tijelo još nije pronađeno, njena porodica se potpuno raspala. Upotpunjena opsjednutošću njenog oca koji je uvjeren da je gospodin Harvi ubio njegovu djevojčicu, ali mu niko ne vjeruje sem Lindzi.

Godine prolaze i njena sestra odrasta u mladu djevojku. Njen brat odrasta u tihog tinejdžera koji se brine za svoga oca. I Lindzi i njen brat naglo su odrasli i postali stubovi razorene porodice. Koračajući kroz život kao brat i sestra ubijene Suzi.

Posmatrajući iz svog raja, Suzi pokušava pomoći svojoj porodici. Pokušava im pomoći da nastave dalje ali u isto vrijeme ne želi da je zaborave. Pokušava ih ponovo zbližiti u porodicu prije nego što je ona ubijena, jer je nakon godina posmatranja shvatila da oni moraju nastaviti dalje. Da ona mora nastaviti dalje. Da ih  mora pustiti da žive.

Divne kosti je snažan roman. Nije pisan nekim naročitim stilom koji bi u vama probudio osjećanja. Ne. Pisan je običnim stilom. Tako običnim da svaka rečenica koju čitate bljesne tako jako u vašoj glavi. Sav bol kroz koji je prošla Suzi i njena porodica uvuče vam se pod kožu  baš zato što je pisan tako jednostavno. Jednostavno a snažno da mi je nekoliko puta došlo da ostavim knjigu i da je ne čitam.
Prvenstveno to je roman o prihvatanju i nastavljanju dalje ma koliko teške bile situacije koje vas zadese. Jer uvijek ima nešto za šta vrijedi živjeti.

- Hun.

''Čovek i dečak'' - Toni Parsons

Hari Silver ima sve što može da poželi: prelepu ženu, divnog sina, odličan posao na medijima – ali jedne noći, on sve to odbacuje. Potom Hari mora da počne da uči šta je suština ljubavi i života. 

Neke situacije koje treba da izbegnete tokom priprema za svoj najvažniji rođendan, onaj koji označava da ste sasvim odrasli – trideseti.Avantura s koleginicom s posla.Grozničavo kupovanje luksuznih stavri koje sebi ne možete da priuštite.Da vas ostavi žena.Da ostanete bez posla.Da odjednom postanete samohrani roditelj.Ako se primičete tridesetoj, šta god radili, izbegnite sve gore navedeno. 

Nakon što je na svoj trideseti rođendan Hari prevario svoju ženu, njegov brak i život polako počinju da se raspadaju. Idilična slika porodičnog života koju je stekao gledajući svoje roditelje iskliznula mu je iz ruku u toku jednog dana.
Žena ga ostavlja i odvodi sa sobom njihovog četvorogodišnjeg sina Pata, da bi uskoro ostao i bez posla. Ubrzo zatim saznaje da mu je žena otišla u Japan jureći snove kojih se odrekla zarad porodice, Hari ostaje sam sa sinom.

Sada, Hari mora da uči kako biti roditelj i kako se nositi sa svim poteškoćama koje život baca na put samohranog roditelja. Uz podršku svojih roditelja, Hari polako uočava da roditeljstvo nije tako lagano ali da ipak pruža neizmjerno zadovoljstvo. Shvata da život ne čine samo velike stvari poput karijere i novca. Shvata da su male stvari najbitnije. Zadovoljstvo koje vam pruža gledanje vašeg djeteta dok raste, prvi polazak u školu, prvi neuspjeli ručak itd. čine Harijev svijet sada.

Ubrzo zatim upoznaje Sid, mladu Amerikanku takođe samohranu majku. Sa Sid Hari pokušava da izgradi ono što je izgubio sa svojom ženom ali za razliku od njega Sid je realnija. Ne dopušta Hariju da sa njom skuplja komadiće svoga života. Ne dozvoljava mu da mu bude zamjena i tako dopušta Hariju da očvrsne. Da postane jak i nezavistan roditelj koji se hvata u koštac sa svakim problemom.

Čak i onda kada Harijev otac otkrije da ima rak i da mu je ostalo još malo, Hari je čvrst. Bori se. Hvata se u koštac sa životom i bori se da nastavi. Gubitkom oca, Hari je shvatio da ni jedan brak nije lagan. Da se za sve treba boriti. Mučno. Gurati svaki dan i riješavati svaki neriješiv problem. Čak i onda kada se njegova žena  vrati iz Japana sa novim dečkom, zahtjevajući razvod i starataljstvo Hari se bori ali na kraju popušta je sada potpuno shvata da  je sreća njegovog sina i njegova sreća. Shvata da suština života nije tvoja sopstvena sreća, već sreća koju možeš podariti nekome. Shvata da ljubav se ne može forsirati, da će se ona pojaviti kada to najmanje očekuje.

Čovek i dečak jeste izvanredna psihološka knjiga. Veoma realistična i dirljiva, ali ono što  sam ja osjetila kao nedostatak jeste nedovoljno razvijen lik Harija. Dok sam čitala uvijek sam imala osjećaj da bolje poznajem sporedne likove nego njega. Razumjela sam bolje njegovog oca, Sid, pa čak i Pata nego njega. Ostao mi je nekako nedorečen i zbog toga ovom romanu dajem 4 od 5 zvjezdica.

- Hun.

Početak

Internet prijateljstva. Neki možda naprave grimasu na taj pojam. Neki se možda nasmiješe. Ja sam jedna od ovih drugih. Mislim da je i moja...kolegica? Može, kolegica.
Ta kolegica, ubuduće poznata kao Hun, došla je na ideju da nas dvije, internet prijateljice, vodimo blog o knjigama koje čitamo. A čitamo ih. I volimo pisati. Ili pokušavamo pisati. Dobro, volimo pokušavati pisati.
I tako se rodio ovaj blog, koji će vas uvesti u dio nas. Pokazat ćemo vam priče koje su nas oduševile, ali obećajem da bude i onih koje na nas neće ostaviti baš neki dojam.
Ali kao i svi (ne)normalni ljudi, ne pratimo priče samo u knjigama. Pratimo nekoliko serija, čak opsesivno. Hun ima običaj pogledati sezonu po večeri, ali ja sam malo umjerenija, ja mogu samo 5 epizoda.
Ja oduvijek volim soundtrackove i tu sam svoju ljubav prenijela na Hun. Ona pak voli anime i u meni je probudila davnu ljubav zatrpanu raznim drugim ljubavima. I navela me na slušanje Oasisa.
Da ne duljim, nadam se da će ovaj blog biti u vašim zabilješkama i da ćete neke knjige i sami pročitati. Ako i bude negativnih ili ravnodušnih recenzija, ne dajte se smesti, to ne znači da knjigu ne vrijedi pročitati. :)
I da citiram jednu veliku spisateljicu, Hun glavom i repom: "da nije bilo interneta ovako dve

awesome osobe ne bi se nikada upoznale".

-Luna