Kralj mora umreti ~ Meri Renolt

„Jedan od najboljih istorijskih romana današnjice. Originalno tumačenje antičkog mita o Tezeju.“New York TimesIzvanredna epopeja u kojoj su na nov način oživljene Tezejeve pustolovine, svet stare Grčke i njenih junaka.Polazeći od jednog od najfantastičnijih mitova stare Grčke – mita o Tezeju – nastao je izvanredan roman koji je uspeo da u potpunosti oživi Atiku i Krit staroga veka i predstavi nam Tezeja kao čoveka koji je zaista mogao postojati. Tezej nije samo Posejdonov sin već sin svoga vremena – ambiciozan i vatren mladić visokog porekla, dobar rvač, a i igrač s bikovima; vladar i ujedinitelj. Kroz godine preranog odrastanja on postaje čovek koji traga za ispunjenjem sudbine iako zna kakav je teret usuda jednog kralja.Izuzetno maštovita i bogata detaljima, ova knjiga je više od pustolovine u kojoj Tezej susreće legendarnog polučoveka-polubika Minotaura, zver koja se hrani osveštanim ljudskim mesom. Ovo je priča puna snažnih osećanja, borbe, ljubavi i uzvišenog junaštva.„Meri Renolt uzima sirov materijal mita i pretvara ga u uverljivu pripovest.“ The Observer

Imate knjige koje se baziraju na istorijskim činjenicama (ili legendama) ali vas ne zaintrigiraju toliko. Ne daju vam osjećaj da su ti likovi (naročito ako su u pitanju likovi iz legendi ili tako nešto) stvarni. Meri Renolt je uspjela u tome. Približila nam je mladog Tezeja, Posejdonovog sina, da zaista pomislite da je stvaran. Da ne pripada samo grčkim legendama.Način na koji je dočarala svijet u kojem je Tezej odrastao je predivan. Opisi su tako živi, pa dok čitate zaista možete sve da zamislite do najsitnijih detalja. Njegov život u djedovoj palati obilježen je ljubavlju, dokazivanjem i strogim djedovim nadzorom koji mu nije dao da se izdiže iznad ostalih. Jer njegovo začeće nije bilo najjasnije. Međutim, po dvoru se pričalo da je baš moćni Posejdno došao u Mitrin gaj i začeo ga. Ali Tezejeva priča počinje onda kada mu majka napokon kaže ko mu je otac, kralj Atine, koji je čekao da Tezej napuni sedamnaest godina i da se dokaže i dođe mu sam u Atinu. Jedino bi tada bio dostojan Atinskog prestola.Na putu ka Atini Tezej će se suresti sa svim onim nitima koje se Suđaje spojile sa njegovom. U Eleuisini biće primoran da ubije tadašnjeg kralja da bi iduće godine i on bio ubijen. Međutim Tezejeva mojra nije još odlučila da je vrijeme da on umre. Mijenjajući običaje i stvarajući prisne veze sa ljudima, Tezej koristi znanje koje mu je djed prenio i postaje moćan kralj koji dolazi svome ocu. Naravno, tek tada kreće najveće iskušenje. Krit i kralj Minoj. Minotaur. Godišnja žrtva gdje se i sam Tezej prijavljuje.Upravo to iskustvo koje će doživjeti na Kritu napraviće od Tezeja sposobnog, pažljivog, brižnog i lukavog vođu. Uspjeće da svoju družinu održi u životu i uspjeće da pobjegne sa njima. Međutim, ono što ga je izdvajalo od ostalih je upravo ta nit koja se oduvijek vuče za njim. On je Posejdonov sin i kao takav znao je predvidjeti zemljotrese i cunamije. Zbog toga on se uvijek nameće kao potencijalni vođa. On ima Sluh. Bogovi mu se obraćaju.

A to je drugi dio ove fantastične knjige koji je čini tako posebnom. Religija. Tezej je klasičan portret odanog vjernika. Poštuje bogove, prinosi im žrtve i trudi se da im ne stane na žulj. Dok sa druge strane imamo Krićane koji su proslave za bogove pretvorili u predstave i igre. Grčka mitologija je fascinantna, Meri ju je ovdje uspjela dočarati bez ikakvog pretjerivanja kakvo vidimo u filmovima sa tim motivima. Vidimo da je u Tezejevom životu religija važna i ona se proteže kroz svaku poru njegovog bića i njegovih postupaka. Bez obzira na sve on će ostati vjeran Posejdonu. 

Uz sve to, Meri je sve zaokružila divnim jezikom koji vas tjera da čitate dalje i dalje. Da saznate šta se dešava sa Tezejem. Da li je zaista Posejdonov sin ili ne? Da li zaista čuje bogove? Zašto su mu ljudi toliko vjerovali? Da li je bio stvaran ili ne?

Ovo je prvi dio priče o Tezeju, Posejdonovom sinu. Drugi dio još nije preveden (-_-) ali ga očekujem sa nestrpljenjem.

Ocjena: 4/5

- Hun

''Drakula'' - Brem Stoker

Komponovan kao epistolarni roman, sastavljen od dnevnika i pisama koje su napisali sami pripovedači, ujedno i junaci, Drakula počinje otvaranjem dnevnika Džonatana Harkera, tek stasalog advokata, koji nam pripoveda o svojoj poseti opskurnom transilvanijskom grofu kojem treba da pripremi dokumente za kupovinu nekretnina u Londonu. Njegovo jezom i zlim slutnjama ispunjeno putovanje, svakodnevica opterećena užasnim otkrićima, po duševno zdravlje koban odnos sa grofom i grozotom ostvarenih strahova ispunjen boravak u zamku, koji govore da smrt nije najstrašniji ishod njegovog zatočeništva, određuju zlokobni ton priče koja se premešta u London i nastavlja dnevnicima i pismima ostalih protagonista, koji se, ispunjeni sumnjama i zabludama, strahom i stradanjem, ali pre svega ljubavlju i čovečnočšću, ujedinjuju kako bi se suprotstavili pošasti koja je zaposela njihov grad i ugrozila bližnje – zlu za koje veruju da ga mogu pobediti.
Uzmi papire koji idu s ovim, Harkerove dnevnike i ostalo, pročitaj ih, a zatim pronađi velikog nemrtvog, odseci mu glavu, spali mu srce ili probodi ga kocem – da svet od njega može da se odmori.

Uvijek sam imala malu averziju prema romanima u kojima ima više likova iz čijih perspektiva nam se predočava priča.  Jer, ne desi se uvijek da pisac dođe do tog nivoa da svaki lik ima neku karakternu osobinu i da se razlikuje od ostalih likova. Da ne vidimo u svim likovima pisca. Zbog toga sam Drakuli prišla sa malom averzijom. Međutim.
Brem Stoker ne samo da je  uspješno okarakterisao likove tako da je svaki različit već je i uspio da njegov stil pisanja ne vidimo u svim dnevnicima i pismima.

Kako priča prati Džonatana Harkera i njegovu posjetu transilvanijskom grofu Drakuli koji želi da kupi nekretninu u Londonu, tako i priča počinje njegovim dnevnikom.
Došavši u Transilvaniju i upoznavši grofa, Džonatan  od početka primjećuje da nešto ne valja. Grofa nikada nije viđao danju, a nije ni viđao poslugu. I tako otkriva da je grof zapravo vampir te tako shvativši njegov plan da dođe do Londona i tako proširi svoje područje hranjenja, Džonatan pokušava da ga spriječi u tome. Međutim, kako je i on sam zarobljen u grofvom dvorcu uspjeva samo da ostane zaključan sa grofom u njegovoj grobnici gdje doživljava nervni slom.

Drugi dnevnik sa kojim se upoznajemo, a ujedno i lik, jeste Lusi Vestenra koja će biti prva grofova žrtva. Ona je prijateljica Džonatanove buduće supruge, Mine.
Zapravo, cijela priča dobija zaplet kada Lusi postane prva grofova žrtva. U tragediju mlade Lusi upleteni su i doktor Stjuard i doktor Van Helsing. Prvi specijalista za mentalne bolesti, drugi doktor opšte prakse vrlo poznat.
Zajedno oni pokušavaju pobijediti grofa i spasiti jadnu Lusi. Ovo sve posmatramo iz perspektive doktora Stjuarda.
Međutim, nakon Lusine smrti svi oni, Mina, Džonatan, Van Helsing, Stjuard, Lusin zaručnik Artur i njegov prijatelj Kvinsi, okupljaju se u želji da poraze nemrtvog. Pošast koja hara ulicama Londona.

Njihova borba vodi ih natrag sve do Transilvanije gdje će se sukobiti sa svojim neprijateljem ali ne bez gubitaka. Sve je to posmatrano iz Minine perspektive, ali se knjiga završava bilješkom Džonatana koju on ostavlja svome sinu.

Moram priznati da me je knjiga iznenadila. Iako nije kao današnje horor priče, dok čitate imate neki jezivi osjećaj. Opisi su bili malo zbunjujući ponekad, naročiti kada je bio u pitaju opis samog grofa. Ali između ostalog, cijeli roman je uzbidljiv i napet. I zbog odlično napisanih likova iz čijih perspektiva mi sklapamo priču, imate osjećaj da se sve to stvarno dogodilo i da ste vi dio te mahnite potrage za grofom.

- Hun.