Majstorska autorica historijskih romana, Anchee Min u romanu „Carica Orhideja“ uvodi čitatelje u srce Zabranjenog grada kako bi ispričala fascinantnu priču o mladoj konkubini koja postaje posljednja kineska carica. Min nam predstavlja prelijepu Tsu Hsi, poznatu kao Orhideja, satkavši epsku priču o seoskoj djevojci koja se domogla moći koristeći se zavođenjem, ubojstvom i spletkama. Kada Kinu ugroze neprijatelji ona se jedina čini sposobnom suočiti se s opasnošću.
U ovoj neodoljivoj priči čitatelji će biti očarani raskošnom slikom Zabranjenog grada u njegovim posljednjim danima imperijalne slave i briljantnim portretom pokvarene a ipak neodoljive žene koja je preživjela u muškom svijetu, štoviše uspjela zavladati njime.
"Carica Orhideja" jedan mi je od dražih povijesnih romana koje sam pročitala. Istina, nisam ih puno pročitala i uglavnom su bile o ljubavnicama kraljeva/careva koje se pokušavaju održati na dvoru na koji su došle zahvaljujući svom šarmu, zavodničkim sposobnostima , ljepotom i raznim spletkama. I ova knjiga počinje na isti način. Zapravo, kroz cijelu je knjigu takva. Ali razlika između, primjerice Anne Boleyn koju sam čitala i carice Orhideje je u tome što je Orhideja veći karakter, po meni. Snažnija je i ono što me kod nje fasciniralo je njen smisao za politička pitanja. Nisam neki ljubitelj politike, možda bi mi bila zanimljiva da mediji nemaju veliku ulogu u blaćenju političara i da politiku kao znanost ne povezujem sa sebičnim osobama. Uglavnom, Orhideja na dvor kineskog cara dolazi kao priležnica i njen jedini posao je da privuče carevu pažnju i dobije njegovo sjeme, doslovno. Naravno, bilo bi poželjno da to sjeme urodi muškim nasljednikom. No Orhideja dugo vremena uopće ne dolazi u kontakt s carem, a kada i dođe, vidi koliko je car zapravo potišten i koliki mu je teret na leđima. Orhideja se odlično snalazi i pomaže olakšati taj teret caru. No kad zatrudni i rodi dijete, ona biva odbačena i svakodnevno strepi od zavjera ostalih priležnica koje su na nju ljubomorne. Caru je sve lošije, jer ima velikih problema sa stranim vlastima koje ga drže u šaci i na kraju je cijeli dvor prisiljen iseliti pod krinkom da idu u lov. Orhideja se i dalje bori s glavnom priležnicom i carevom ženom Nuharoo oko skrbi za njeno dijete, jer je to dijete u očima dvora po tradiciji i njeno dijete. Orhideja i Nuharoo imaju različita viđenja odgoja i Orhideja ima ulogu lošeg policajca pa zbog toga gubi ljubav djeteta. Usput se na dvoru odvija konspiracija i glavni carev savjetnik je zapravo naumio nakon careve sve skorije smrti udaljiti Orhidejinog sina od prijestolja, no snažna Orhideja opet uspijeva svojom snalažljivošću odstraniti uljeze. Ona se zapravo bori protiv svoje prirode i s tradicijom u isto vrijeme i zato mislim da je užasno jaka, definitivno jača od kineskog cara koji sam sebe smatra darom s neba (takvim ga smatraju i ostali, inače su pogubljeni), a zapravo nije sposoban za mjesto cara, čega je također svjestan. Na poleđini knjige piše da je Orhideja pokvarena osoba, ali ja takav dojam nisam dobila. Ako su pod tim mislili da je sudjelovala u raznim spletkama i da se trudila održati svog sina u carevom milosrđu te da dospije na prijestolje, onda da, pokvarena je. Ali ona je jaka osoba, vrijedna poštovanja i spremna se žrtvovati za one koje voli.
Osim samog lika Orhideje, jako su me se dojmili opisi Zabranjenog grada i kineske, odnosno mandžurske tradicije i načina života. Lijepo je prikazano kako poštuju prirodu i nastoje živjeti u skladu s njom. Lijepo je opisan ambijent i odjeća karakteristična za taj dio planeta Zemlje. Prikazano je kako je ta kultura ograničavajuća i destruktivna za žene. I upravo se tome Orhideja odupire.
Jedna stvar mi nije jasna - ako je naslov Carica Orhideja, zašto onda ženska osoba na naslovnici knjige u kosi ima maslačke?
- Luna
