Milorad Pavić ~ Hazarski rečnik

Prvo, ne znam da li da dam 4 ili 5 zvjezdica jer je bilo dijelova koji su me nervirali i gdje mi je dolazilo da Pavića gađam najdebljim rječnikom koji imam (ili Istorijom srpske književnosti).

Iako napisana krajem XX vijeka, Hazarski rječnik okarakterisan je prvom knjigom XXI vijeka.

Pavić je na veoma zanimljiv i eksperimentalan način stvorio svoj roman iliti roman-leksikon. Čitava priča kreće se oko Hazara, davno iščezlog naroda koji je ispovijedao nepoznatu vjeru na svom jeziku i oko Hazarske polemike - prelaska Hazara u jednu od tri religije: hriščanstvo, judaizam i islam.

Odmah na početku Pavić daje iscrpnu dokumentarnu građu koja potpomaže stvaranje njegove pseudo istorije, jer vi zaista na kraju imate osjećaj da je (ako ne sve) bar većina stvari zaista vjerodostojna.

Postojao je taj jedan Hazarski rječnik iz 17. vijeka koji je štampao Daubmanus i koji je danas izgubljen. Sada autor pokušava sklopiti taj 'rečnik rečnika', tj. rekonsturisati prvobitni iz 17. vijeka.

Romaneskno jezgro čine tri rječnika: hrišćanski, jevrejski i islamski koji zajedno čine Hazarski rječnik (zbog toga bih ja čak i govorila o romanu omnibusu ali nisam kompetentna da o tome trabunjam, bar dok ne dobijem diplomu).

Sva tri rječnika sadrže odrednice koje potpomažu otkrivanje toga šta se desilo sa Hazarima i kojoj su se vjeri priklonili - i to je, uslovno rečeno, fabula romana.

Međutim, veoma je zanimljivo kako se autor postavio prema čitaocu. Naime, daje nam bezgraničnu slobodu kako ćemo čitati rječnik. Da li od korice do korice, od zada ka naprijed, iz sredine, nasumično... međutim, to je samo privid jer kako god čitali autor nam ne ostavlja prostora da sami izvlačimo zaključke jer su oni dati spajanjem posljednjih rečenica muškog i ženskog rječnika (Pavić i bitch face).

Ali pored toga, struktura samog leksikona je zanimljiva jer su unutar samih odrednica autor poigrava sa više žanrova i stilova. Naći će se tu i dokumentarni stil, epistolarna forma, pjesme, narodna predanja itd. I sad zamislite sve to uklupiti tako da knjigu možete čitati kako hoćete?

Pavić se veoma dovitljivo poigrava sa nama dajući nam i tri vremenska sloja leksikona: srednjovjekovni, barokni i period XX vijeka (mada je u njegovo vrijeme nazivan savremenim slojem).

Takvi vremenski slojevi omogućavaju dodatne perspektive sagledanje istorije nestajanja jednog naroda. A način na koji Pavić piše o istini je zaista odličan. On govori o stvaranju istine na osnovu onoga šta joj daš. Hrišćani su dali podatke da je kagan(hazarski vođa) prešao u hrišanstvo, Judejci u njihovu vjeru, a Muslimani da se priklonio islamu. Čime se vraća na ono vječito: istoriju pišu pobjednici. Međutim, ovdje nema pobjednika jer su vremenski slojevi toliko isprepleteni i sam kraj! Kakav paralelizam i povezivanje kroz vijekove! (neću da kvarim).

A ono što ja uvijek zaboravim, a što je i neko nepisano pravilo postmodernizma, kroz čitav roman pratite motiv nestalog teksta (hello Ime ruže koje neću završiti za vrijeme ovog semestra :( ).

Ono što je meni lično bilo najzanimljivije bilo je shvatanje snova i fantastike. Svemu onome što se vezuje za snove i za neke vještine poput slikanja živopisa, pa čak i pisanja pridodati su elementi fantastike. Pavić fantastiku koristi da bi snove i lovce snovima predstavio što stvarnijim, a opet sa druge strane kroz fantastiku zapravo provlači autopoetičke momente. Taj nestali narod je neuhvatljiv poput snova koje tri lovca na snove pokušavaju uloviti i sastaviti priču o Hazarima i polemici, odnosno preobraćenju Hazara u jednu od tri velike religije.

5/5

'' Bela garda '' ~ Mihail Bulgakov

Bela garda prati život porodice Turbinih u jeku revolucije  koja je zahvatila carsku Rusiju. Mjesto radnje je Kijev, kao grad u kojem još ima carskih pristalica i njegovih oficira. Međutim, stanje unutar samog Grada nije bajno. Postoje carske pristalice okupljene oko ostataka carske vojske i Petljurovci, pristalice takozvanog Petljure. 

Porodica Trubina ostala je bez svoje majke i zeta koji je pobjegao čim je naslutio ishod bitke. Najstariji brat, Aleksandar, prijaviće se kao vojni ljekar, a najmlađi Nikolka je komandant voda. Okupljeni oko sestre Jelene koja predstavlja svojevrstan stub koji je jedini postojan u svom tom vrtlogu rata, braća Turbinih, zajedno sa porodičnim prijateljima oficirima Mišlajevskim i Krašom, pokušavaju očuvati porodični mir i staloženost u revoluciji.

Problem koji sam ja imala sa ovim roman jesu vremenski tokovi i perspektive iz kojih se priča. Za razliku od Majstora i Margarite u kojem je to odlično odrađeno, ovdje vas samo zbuni i dezorijentiše. U jednom trenutku ne  znate da li je neko uz bolješevike ili ne. Ne znate da li sada gledamo sve iz Nikolkine ili Krašove perspektive. 

Takav pogled na istorijske događaje koji su obilježili 20. vijek je mnogo konfuzan. Vividni opisi odjednom ustupaju mjesto monotonim dijalozima ili pak opisima sukoba koji su takođe monotoni da bih ih opet zamjenili vividni opisi pejzaža. 

Iako je ovo djelo nastalo prije Majstora i Margarite očekivala sam bar naznaku stila koji sam našla u Majstoru ali tome ni traga. SSSR je ovu knjigu okarakterisao kao antirevolucionarnu i protiv bolješevika te je kao takva bila i zabranjena u tadašnjoj SSSR. U biografijama Bulgakova možete čak naći i navode da je ovo svojevrsna autobiografija u kojoj Bulgakov priča o ruskoj inteligenciji i vječitom sukobu seljaka i oficira. Kako uprkos svemu inteligencija običnih ljudi, običnih građana uspijeva da se prilagodi strujama turbulentnog 20. vijeka i da ipak preživi. 

- Hun.

Ocjena: 2/5

''Grimpov - nevidljivi put'' ~ Rafael Abalos

U zimu 1313. godine, mladić po imenu Grimpov nalazi leš muškarca u snežnim planinama oblasti Uljpens. Užasnut svojim zlokobnim otkrićem, Grimpov će uskoro otkriti da je mrtvi vitez bio nosilac tajanstvene poruke i neobičnog kamena, koji će promeniti njegov život i njegovu sudbinu.
Mitska tajna zaštićena neverovatnim zagonetkama pokrenuće strasnu potragu za mudrošću. Grimpov je pun misterija i neizvesnosti koje može doneti samo nesvakidašnje uzbudljiva srednjovekovna avantura sa čarobnim i iznenađujućim krajem.

Ne znam ni kako da krenem sa pričom o ovoj knjizi. Možda je najbolje od početka.
Priča prati mladog Grimpova koji sa svojim prijateljem skitnicom i lopovom pronalazi mrtvog viteza u planinama Španije. Pored viteza pronalaze čudan kamen i papir sa porukom. Ispostavlja se da je u pitanju kamen mudrosti i Grimpov kreće na avanturu prateći put mudraca da bi  spoznao tajnu mudraca i zasadio sjeme znanja koje će koristiti čitavom ljudskom rodu.
Na tom putu ga prati sin mrtvog viteza, odnosno mudraca koji je bio na čelu tajnog društva Uroborus koje je čuvalo tajno mudraca.
Tokom čitavog svog puta i riješavanja mnogih zagonetki koji će ga na kraju odvesti do Nevidljivog puta i sprovesti do tajne, Grimpov stiče veliko znanje iz mnogih oblasti nauke ali i života. Prolazi kroz sukob posljednjih Templara i francuskog kralja. Sukob u kojem se suočavaje zaštitnici mudrosti i štovaoci neznanja.

Preporuke su ovu knjigu ocijenile visokim ocjenama. Očekivala sam nešto mnogo više. Mnogo veće. Međutim, ono što me dočekalo jeste pokušaj nečeg velikog. Mnogo stilski nerazumljivih rečenica koje se moraju pročitati ponovo par puta. Istorijske činjenice? Samo je par i to onih koje su toliko poznate (sukob Vatikana i Templara te njihov progon) i one o kojima se i dalje špekuliše (Templari su pronašali nešto ispod Solomonovog hrama). To je sve što je ovu knjigu činilo zanimljivom na prvi pogled. Ali sama radnja knjige je previše zbrzana, uzevši u obzir mnoštvo istorijskih podataka koji su se mogli upotrijebiti za njen dalji i bogatiji razvoj. Likovi i njihov razvoj. O tome da ne govorimo.U nekim dijelovima se osjeti dijelić njihove psihe i njihovog pokušaja razvoja ali se to već u sljedećem gubi jer u centar stavljen kamen mudrosti i pokušaj da se odjednom ubaci previše zagonetki, tajni i činjenica koje će učiniti fabulu dinamičnijom, misterioznijom i zanimljivom - pokvarili su sve.
Jedna od svijetlih tačaka knjige jesu ilustracije.

- Hun.

Ocjena: 1/5

Kralj mora umreti ~ Meri Renolt

„Jedan od najboljih istorijskih romana današnjice. Originalno tumačenje antičkog mita o Tezeju.“New York TimesIzvanredna epopeja u kojoj su na nov način oživljene Tezejeve pustolovine, svet stare Grčke i njenih junaka.Polazeći od jednog od najfantastičnijih mitova stare Grčke – mita o Tezeju – nastao je izvanredan roman koji je uspeo da u potpunosti oživi Atiku i Krit staroga veka i predstavi nam Tezeja kao čoveka koji je zaista mogao postojati. Tezej nije samo Posejdonov sin već sin svoga vremena – ambiciozan i vatren mladić visokog porekla, dobar rvač, a i igrač s bikovima; vladar i ujedinitelj. Kroz godine preranog odrastanja on postaje čovek koji traga za ispunjenjem sudbine iako zna kakav je teret usuda jednog kralja.Izuzetno maštovita i bogata detaljima, ova knjiga je više od pustolovine u kojoj Tezej susreće legendarnog polučoveka-polubika Minotaura, zver koja se hrani osveštanim ljudskim mesom. Ovo je priča puna snažnih osećanja, borbe, ljubavi i uzvišenog junaštva.„Meri Renolt uzima sirov materijal mita i pretvara ga u uverljivu pripovest.“ The Observer

Imate knjige koje se baziraju na istorijskim činjenicama (ili legendama) ali vas ne zaintrigiraju toliko. Ne daju vam osjećaj da su ti likovi (naročito ako su u pitanju likovi iz legendi ili tako nešto) stvarni. Meri Renolt je uspjela u tome. Približila nam je mladog Tezeja, Posejdonovog sina, da zaista pomislite da je stvaran. Da ne pripada samo grčkim legendama.Način na koji je dočarala svijet u kojem je Tezej odrastao je predivan. Opisi su tako živi, pa dok čitate zaista možete sve da zamislite do najsitnijih detalja. Njegov život u djedovoj palati obilježen je ljubavlju, dokazivanjem i strogim djedovim nadzorom koji mu nije dao da se izdiže iznad ostalih. Jer njegovo začeće nije bilo najjasnije. Međutim, po dvoru se pričalo da je baš moćni Posejdno došao u Mitrin gaj i začeo ga. Ali Tezejeva priča počinje onda kada mu majka napokon kaže ko mu je otac, kralj Atine, koji je čekao da Tezej napuni sedamnaest godina i da se dokaže i dođe mu sam u Atinu. Jedino bi tada bio dostojan Atinskog prestola.Na putu ka Atini Tezej će se suresti sa svim onim nitima koje se Suđaje spojile sa njegovom. U Eleuisini biće primoran da ubije tadašnjeg kralja da bi iduće godine i on bio ubijen. Međutim Tezejeva mojra nije još odlučila da je vrijeme da on umre. Mijenjajući običaje i stvarajući prisne veze sa ljudima, Tezej koristi znanje koje mu je djed prenio i postaje moćan kralj koji dolazi svome ocu. Naravno, tek tada kreće najveće iskušenje. Krit i kralj Minoj. Minotaur. Godišnja žrtva gdje se i sam Tezej prijavljuje.Upravo to iskustvo koje će doživjeti na Kritu napraviće od Tezeja sposobnog, pažljivog, brižnog i lukavog vođu. Uspjeće da svoju družinu održi u životu i uspjeće da pobjegne sa njima. Međutim, ono što ga je izdvajalo od ostalih je upravo ta nit koja se oduvijek vuče za njim. On je Posejdonov sin i kao takav znao je predvidjeti zemljotrese i cunamije. Zbog toga on se uvijek nameće kao potencijalni vođa. On ima Sluh. Bogovi mu se obraćaju.

A to je drugi dio ove fantastične knjige koji je čini tako posebnom. Religija. Tezej je klasičan portret odanog vjernika. Poštuje bogove, prinosi im žrtve i trudi se da im ne stane na žulj. Dok sa druge strane imamo Krićane koji su proslave za bogove pretvorili u predstave i igre. Grčka mitologija je fascinantna, Meri ju je ovdje uspjela dočarati bez ikakvog pretjerivanja kakvo vidimo u filmovima sa tim motivima. Vidimo da je u Tezejevom životu religija važna i ona se proteže kroz svaku poru njegovog bića i njegovih postupaka. Bez obzira na sve on će ostati vjeran Posejdonu. 

Uz sve to, Meri je sve zaokružila divnim jezikom koji vas tjera da čitate dalje i dalje. Da saznate šta se dešava sa Tezejem. Da li je zaista Posejdonov sin ili ne? Da li zaista čuje bogove? Zašto su mu ljudi toliko vjerovali? Da li je bio stvaran ili ne?

Ovo je prvi dio priče o Tezeju, Posejdonovom sinu. Drugi dio još nije preveden (-_-) ali ga očekujem sa nestrpljenjem.

Ocjena: 4/5

- Hun

Predivna stvorenja ~ Kami Garsija i Margaret Stol

Bestseler New York Timesa.
Neke ljubavi su suđene... Druge su uklete...
U okrugu Getlin nije bilo iznenađenja. Bar sam tako mislio. Ispostavilo se da nisam mogao biti dalje od istine. Bilo je tu nekakvo prokletsvo. Bila je tu jedna devojka. A na kraju, bio je tu i grob.
Lina Djukejn razlikuje se od svih sa kojima se mali južnjački grad Getlin dosad susreo i pokušava da sakrije svoje moći i prokletstvo koje generacijama progoni njenu porodicu. Ali čak ni među zaraslim baštama, mračnim močvarama i ruševnim grobljima tajna ne može zauvek ostati skrivena.
Itana Vejta, koji odbrojava mesece kad će pobeći iz Getlina, progone snovi o prelepoj devojci koju nikad nije upoznao. Kad se Lina doseli na najstarije i najozloglašenije imanje u gradu, Itan oseća da ga njoj vuče nešto neobjašnjivo i odlučuje da otkrije kakva je to veza između njih.
U gradu u kome nema iznenađenja, jedna tajna mogla bi promeniti sve.
„Sjajno napisano, tajanstveno, uzbudljivo i originalno. Progutala sam je.“Melisa Mar, autorka New York Timesovog bestselera Wicked Lovely
„Raskošni južnjački gotski roman čiji vas nezaboravni, ekscentrični likovi uvlače u svoj zadivljujući svet.“Holi Blek, autorka New York Timesovog bestselera Tithe: A Modern Faerie Tale
„Divna, nezaboravna mračna fantazija, skupina očaravajućih likova, raskošna gotska postavka – ovo je prvi roman na koji treba obratiti pažnju.“Kasandra Kler, autorka New York Timesovog bestselera City of Bones
„Izvanredno ispričano i nezaboravno.“Mišel Zink, autorka romana Prophecy of the Sisters

 Hun i ja dale smo si mali izazov, da pročitamo istu knjigu i zajednički napišemo recenziju. Ako nastavite čitati (a znamo da hoćete) moći ćete vidjeti naša viđenja knjige „Divna stvorenja“ .

Kad sam primila knjigu „Divna stvorenja“ u ruke, bila sam oduševljena osjećajem koji mi je pružala – meke korice, debela knjiga, samo sam htjela ležati u stražnjem dvorištu i grliti tu knjigu. Ali pročitala sam je. Knjigom nisam toliko oduševljena, ali ne mogu reći da je nisam čitala bez onog osjećaja koji me tjera da neprimjetno letim kroz poglavlja. Jako sam brzo napredovala, iako sam naišla na hrpu stvari koje mi se nisu baš sviđale. Stvarno ne znam što me guralo naprijed, budući da su mi dva glavna lika (najglavnija i općenito, dva lika bez kojih priča ne bi ni postojala) išli užasno na živce. Lena i Ethan, zabranjeni par, nemoguća misija, ona čarnica ili vještica, što god, a on običan, mali smrtnik. Običan smrtnik sklon patetici i sladunjavosti. Ne znam ima li ikakve veze što glavnog muškog lika pišu dvije žene ili stvarno postoje takvi dečki, ali kod Ethana mi se nekako previše činio da ima nešto žensko u sebi – čini se da mu je jako važno što ostali nose, jer svaki put kad predstavlja lika, obavezno predstavi što taj lik ima na sebi. Nakon nekog vam vremena to počne ići na živce. Osim toga, sva ta ljubavna i romantična prenemaganja između Ethana i Lene su apsolutno nepodnošljiva. Nisam osjećala trunke kemije među njima, a vjerujte mi  to je važno čak i u knjizi. Imala sam dojam da su autorice sve te patetične dodire i razgovore između mladih ljubavnika (ne doslovnih, njega bi ubio bilo kakav uzbudljiviji fizički odnos – ne smiju se ni malo strastvenije poljubiti, a da on ne doživi mali srčani udar, no to ih nije spriječilo da isprobavaju i da ja moram čitati kako su se istinski poljubili) prepisale iz Sumraka. Ni k od kemije. Mislim da sam više kemije osjetila između Belle i Edwarda. Zapravo, sigurno sam više kemije osjetila između Belle i Edwarda. Ako vas glavni likovi tjeraju na kolutanje očima svaki put kad se pojave na stranici knjige, onda to vjerojatno znači da ćete knjigu ispustiti prvom prilikom. Ali nije tako. Ova knjiga ima nešto čarobno u sebi, stvarno ne znam što, ali htjela sam je pročitati do kraja.  Pretpostavljam da je taj osjećaj stvarala pozadinska priča o tajnom svijetu Gatlina i svijetlih/tamnih, ali definitivno tajnih stvorenja koja obitavaju u njemu. Ta je priča definitivno jača od one priče u Sumraku i nekako je logičnija, potpunija. Zanimljiva je i intrigantna. Ako zanemarimo pain in ass glavne likove, ova knjiga zaslužila bi 4 zvjezdice. Zamršeni odnosi, zamršena povijest, mračne tajne i  moćna neljudska bića koja se na kraju knjige razmeću svojim sposobnostima spasili su stvar i osigurali knjizi tri zvjezdice od mene. Budući da sam na pola druge knjige, očekujem manje dosadnih cmakanja između Lene i Ethana i malo više čiribu čiriba akcije u nastavku.

-          Luna

Kao što je to Luna rekla, dobićete dva uvida u ovo, oh tako ljubavlju ispunjeno, djelo. J

Odmah na početku moram da se složim sa njom. Čim sam dobila knjigu javio se taj neki čarobni osjećaj zbog debljine same knjige te dizajna korica. Ali. Uvijek to ali. Ne da sam bila razočarana, knjiga zaista ima nešto što te tjera da prevrćeš stranicu za stranicom i očekuješ još. Možda je razlog veličina poglavlja ili ne, ali knjigu zasigurno nećete ispuštati iz ruku.

Prateći Itanov život koji se odvija u malo zapuštenom gradu Gejtlinu, upoznajemo i Lenu mladu činotvorku koja je toliko opsjednuta i prestrašena svojim nadolazećim 16. rođendanom koji će odlučiti da li će je prisvojiti Mračna ili Svijetla strana. Eh, kad bi to bila priča bilo bi mnogo zanimljivije. Čitava priča počinje kada se (nećete vjerovati) Itan i Lena sretnu i on shvati da je to djevojka iz njegovih snova i ludo se zaljubi u nju. Ali avaj, on je samo obični smrtnik i Lena ga pokušava zaštititi i udaljiti od sebe. Međutim, to se ne dešava i naravno, on saznaje sve o njoj te je pokušava zaštiti. I tako priča ide i patetika između njih dvoje se razvija dalje i dalje, čitavih 500 stranica. Zaista, da priča nije imala pozadinsku priču o činotvorcima, istoriji i magiji ne bih je čitala jer je sva ta ljubav između njih dvoje toliko loše napisana. Kao što je Luna rekla, čak su i Edvard i Bela boli likovi i imali su bolju hemiju.  Dok sam čitala imala sam osjećaj da je to toliko isforsirano i lažno. Da bi se čak i njih dvoje (da su stvarni) postidjeli. Međutim, istorijska podloga Građanskog rata, te magija, vještice i čitav tajni svijet koji Gejtlin skriva i, ne zaboravimo Leninog ujaka Mejkena, dali su ono malo što mi je trebalo da završim knjigu. U drugom dijelu se zaista nadam da će biti manje Itana i Lene i njihove drame koja je toliko nepotrebna, a više magije i istorije o činotvorcima. Jer iako je u suštini Itan nosilac čitave priče (on je pripovjeda) u par navrata sam imala osjećaj da je Lena muško a on žensko. Previše je patetičan i toliko pokušava biti drugačiji da ga to samo još više čini dijelom mase.

Kao što je Luna rekla, samo zbog činotvoraca, magije, nadljudskih bića i istorije knjiga je zaslužila malo veću ocjenu, a moram priznati da su i opisi divno napisani. Zaista sam mogla zamisliti sav taj grandizoni pejzaž Juga i njihove običaje i konzervativnost. Zato od mene:

- Hun