''General mrtve vojske'' ~ Ismail Kadare

General mrtve vojske  je jedna od onih knjiga koje vas mame da ih čitate u jednom dahu bez obzira na to što je radnja u suštini jednolična. Zašto? Zato što je stil kojim je napisana takav da vas zove da idete dalje. Sve dok ne dođete do kraja knjige u jednom danu.

Nakon Drugog svjetskog rata italijanski general dolazi da pronađe i pokupi kosti palih italijanskih vojnika u pratnji sa sveštenikom. Kosti su razbacane širom države i General tu provodi čitavu zimu prelazeći planine, kotline i doline. Skupljanje kostiju nije lak posao. Na početku romana General to smatra čašću međutim kako roman odmiče tako se i Generalovo mišljenje mijenja. Na spisku bataljona, četa, divizija itd. gdje su sistematski nabrojeni pali vojnici i mjesta na kojima su pali izdvaja se jedno ime. Poručnik Z. Poručnik Plavog bataljona, zloglasnog odreda koji je bio sačinjen od fašističkih fanatika i koji je čak ubijao i mučio svoje vojnike koji bi dezertirali ili pokazali male znake ne slaganja sa sistemom. Poručnik Z. je nestao, a na čitavom svom putešestviju General otkriva tragove kuda je poručnik prošao i ostavio samo smrt za sobom. Roman nije samo prikaz stanja nakond Drugog rata već prikaz Generalovog mijenjanja nakon što upoznaje albanski narod i kulturu. Taj narod, koji je trpio jaram okupatorskih vojnika, te iste vojnike je prihvatao kada bi dezertirali i davao im krov nad glavom i komad hljeba. Upravo ta činjenica polako mijenja Generalove stavove iz korijena. Malo pomalo, njega počinje da opija ta kultura. Njihova tragična poezija.Tada počinje njegov preobražaj. Polako se otkriva njegov antifašistički stav. 

U sukobu sa sveštenikom koji štiti postupke poručnika Z. General polako počinje da puca. Kulminacija se dešava njihove posljednje noći na dužnosti kada General nepozvan prisustvuje jednoj svadbi. Na toj svadbi, u selu u kojem je posljednji put viđen poručnik Z, jedna starica na svadbi mu pred noge baca džak sa poručnikovim kostima. Genral je toliko zgađen činjenicom da je pronašao njegove kosti. Da ih mora nositi te u jednom momentu isti džak baca sa mosta. Tu nastaje raskol između sveštenika i njega. Tada u Albaniju dolaze silni telegrami poručnikove porodice koji mu prijete Vojnim sudoom. Proklinju ga. Sve se to dešava na dan slavalja oslobođenja Albanije- simbolično. General se riješio tereta koji je nosio mjesecima.

Međutim njegovo opijanje te noći koja je obilježena telegramima spriječiće ga da vidi tj. pročita nešto što je trebalo. Posljednji telegram koji je poparao a koji su mu poslali veterani vojske koji podržavaju njegov posturpak.

General i sveštenik su neimenovani i time su univerzalni likovi. Pretstavaljaju sve one ljude koji su nakon rata morali da se pozababave njegovim posljedicama i koleteralnim štetama. Svi vojnici, sem poručnika Z. ali je i on djelimično neimenovan, su neimenovani pretstavljajući sve vojnike koji su svoje kosti ostavili u tuđim zemljama. Poručnik Z. predstavlja onu vlast. Onaj autoritet koji je smrt poslao tolike vojnike i zatim samo nestao. Kao i svaka totalitarna vlast. Za nju su ginuli i borili se obični ljudi koji nisu ni shvatali za šta se bore.

Ocjena: 4/5

- Hun.

''Palata snova'' ~ Ismail Kadare

Palata snova (1981), remek-delo u kom je Kadare u zatvoreni sistem orijentalne despotije, oličenom u Otomanskom Carstvu, projektovao jednu osobenu viziju pakla kao totalitarne države u kojoj je sve pod kontrolom, uključivši i ljudske snove... 

Antiutopijske knjige su mi jedne od omiljenih, a danas ih je tako mnogo. Pročitala sam ih mnogo ali me je Kadare oduševio.
Palata snova je ustanova koja se nalazi u samoj srži Osmanskog carsta. Tu se vrši klasifikacija snova koji pristižu iz cijelog Carstva, a nakon toga se bira Velesan iliti san koji je najbitniji te sedmice. Snovi se klasifikuju iz razloga što mogu da naslute moguće državne udare, bune, ratove, pometnje unutar samog Carstva itd. To je jedan od najpoželjnijih poslova u Carstvu.
Naš protagonista Mark-Alem je iz jedne od najimućnijih porodica koje su učestvovale u stvaranju Carstva, Ćuprilija. Porodice koja je izrodila vezire, generale, ministre itd. Međutim, oni su Albanci i zbog toga su često na udaru Carstva. Imaju svoje padove i uspone. Upravo Mark-Alemov ujak, Vezir ga ubacuje u Palatu kako bi ga koristio kao špijuna međutim Mark-Alem to kasno shvaća i njegova porodica se ponovo nađe na udaru. Upravo zbog svojih korijena koji su im omogućili ep. Ep na kojem im sultan zavidi jer su time postali besmrtni.
Međutim, nije to ono što je interesantno. Interesantno je to što je Palata Osmansko carstvo u malom, koje je opet sinonim za samu komunističku Albaniju. Sva ta odjeljenja predstavljaju same nivoe državnog uređenja samog Carstva. Klasifikacija snova, nije ništa drugo do kontrola snova koja, ipak nije toliko oštra kao kod Orvela i njegove kontrole misli ali opet može se reći da je otišla korak dalje. Kontroliše se ono nad čime čak ni mi nemamo vlast. A opet, da li ja te kontrola pravedna? Snovi se opet koriste u političke svrhe onoga čija moć prevagne u Palati. Što implicira na samo stanje u Albaniji Kadareovog vremena. Jednom totalitarnom uređenju u koje su se sve komunističke zemlje pretvorile.
Život Mark-Alema se toliko promijenio da se sveo samo na Palatu, put do kuće i povremene porodične večere. Čak i onda kada ima slobodan dan, ulice i ljudi koje je nekada sa radošću posmatrao sada su mu obojeni bojama stvarnosti i groteskni su. Želi pobijeći nazad u svoj zaštićeni svijet Palate. Svijet koji upravlja tuđim životima ali koji ga drži slijepim za sve stvari koje se događaju sa druge strane zida. Ne želi da sagledava stvarnost oko sebe. Čak i onda kada dođe na čelo Palate, Mark-Alem se trudi da sačuva  svoj duševni  mir, jer sada je on taj koji okreće točkiće samog Carstva. On je onaj koji odlučuje o sudbini tuđih života.

-Hun.

Ocjena: 4/5

''Grimpov - nevidljivi put'' ~ Rafael Abalos

U zimu 1313. godine, mladić po imenu Grimpov nalazi leš muškarca u snežnim planinama oblasti Uljpens. Užasnut svojim zlokobnim otkrićem, Grimpov će uskoro otkriti da je mrtvi vitez bio nosilac tajanstvene poruke i neobičnog kamena, koji će promeniti njegov život i njegovu sudbinu.
Mitska tajna zaštićena neverovatnim zagonetkama pokrenuće strasnu potragu za mudrošću. Grimpov je pun misterija i neizvesnosti koje može doneti samo nesvakidašnje uzbudljiva srednjovekovna avantura sa čarobnim i iznenađujućim krajem.

Ne znam ni kako da krenem sa pričom o ovoj knjizi. Možda je najbolje od početka.
Priča prati mladog Grimpova koji sa svojim prijateljem skitnicom i lopovom pronalazi mrtvog viteza u planinama Španije. Pored viteza pronalaze čudan kamen i papir sa porukom. Ispostavlja se da je u pitanju kamen mudrosti i Grimpov kreće na avanturu prateći put mudraca da bi  spoznao tajnu mudraca i zasadio sjeme znanja koje će koristiti čitavom ljudskom rodu.
Na tom putu ga prati sin mrtvog viteza, odnosno mudraca koji je bio na čelu tajnog društva Uroborus koje je čuvalo tajno mudraca.
Tokom čitavog svog puta i riješavanja mnogih zagonetki koji će ga na kraju odvesti do Nevidljivog puta i sprovesti do tajne, Grimpov stiče veliko znanje iz mnogih oblasti nauke ali i života. Prolazi kroz sukob posljednjih Templara i francuskog kralja. Sukob u kojem se suočavaje zaštitnici mudrosti i štovaoci neznanja.

Preporuke su ovu knjigu ocijenile visokim ocjenama. Očekivala sam nešto mnogo više. Mnogo veće. Međutim, ono što me dočekalo jeste pokušaj nečeg velikog. Mnogo stilski nerazumljivih rečenica koje se moraju pročitati ponovo par puta. Istorijske činjenice? Samo je par i to onih koje su toliko poznate (sukob Vatikana i Templara te njihov progon) i one o kojima se i dalje špekuliše (Templari su pronašali nešto ispod Solomonovog hrama). To je sve što je ovu knjigu činilo zanimljivom na prvi pogled. Ali sama radnja knjige je previše zbrzana, uzevši u obzir mnoštvo istorijskih podataka koji su se mogli upotrijebiti za njen dalji i bogatiji razvoj. Likovi i njihov razvoj. O tome da ne govorimo.U nekim dijelovima se osjeti dijelić njihove psihe i njihovog pokušaja razvoja ali se to već u sljedećem gubi jer u centar stavljen kamen mudrosti i pokušaj da se odjednom ubaci previše zagonetki, tajni i činjenica koje će učiniti fabulu dinamičnijom, misterioznijom i zanimljivom - pokvarili su sve.
Jedna od svijetlih tačaka knjige jesu ilustracije.

- Hun.

Ocjena: 1/5

"Prigovor savjesti" - John Boyne

Rujan 1919: Dvadesetogodišnji Tristan Sadler putuje vlakom iz Londona u Norwich kako bi Marian Bancroft predao svežanj pisama njezina brata Willa. Tristan se borio s Willom rame uz rame u Prvom svjetskom ratu. Zajedno su prošli obuku, a kad su prebačeni na bojišnicu u Francuskoj dijelili su brutalno iskustvo ratnog nasilja obilježenog svakodnevnim umiranjem i okrutnošću nadređenih. Ali Will je 1917. godine položio oružje pozvavši se na prigovor savjesti pa ga je prijeki sud osudio za kukavičluk te je strijeljan.

Ubrzo postaje jasno da pisma nisu pravi razlog Tristanova posjeta. Duboko u sebi Tristan nosi mučnu tajnu koju očajnički želi ispovjediti Marian, ako za to smogne snage. Čitatelj će u finalu priče u kojoj se konstantno propituju pojmovi kukavičluka i hrabrosti doznati šokantnu istinu o događaju koji je Tristanu Sadleru obilježio čitav život.

Pročitala sam ovu knjigu prije samo 6 sati i dojmovi su mi još uvijek svježi. A dojmovi su bome snažni. Možda je efekt na to imala i činjenica da sam knjigu čitala cijelu noć, u toj posebnoj noćnoj tišini koja pojača sve što se oko mene događa. Ili u meni. Ipak, ne mogu ih sve opisati jer bih morala otkriti detalje u knjizi i uništiti je onima koji je možda žele pročitati.
Bilo kako bilo, krenimo ispočetka. John Boyne već se jednom spominjao na ovom blogu, napisao je Dječaka u prugastoj pidžami, knjigu koja mi se također svidjela. Ali ova knjiga je tako različita. Zajedničko im je to (osim što govore o ratu) što su užasno emotivne.
Boyne nas uvodi u priču o gej vojniku u Prvom svjetskom ratu svojim lakim manipuliranjem riječima, niste ni svjesni, a već ste na osamdesetoj stranici. Riječi mu teku kao potok kroz šumu i žubore u vašim ušima, ali ta poetska opisivanja nimalo ne štete priči, nemate osjećaj kao da kvari tok priče. Likovi su izrazito kompleksni i odmah se vežete za njih. Odnosi među njima su realni. Opisi stanja u rovovima su stravični i toliko stvarni da ponekad poželite prestati čitati. Ali tu se ubacuje i sarkazam i crni humor, ne možete se suzdržati od pokojeg osmijeha i kratkog hihotajna. Ali tjera vas dalje. Ispreplitanje prošlosti i sadašnjosti održava tu pozornost. Tristanov tragičan život je toliko prigušeno tragičan da toga postanete potpuno svjesni tek nakon što pročitate cijelu knjigu i ponovno prelistavate album sa slikama iz knjiga u vašoj glavi. Čak i nakon što se otkrije žalosna tajna i nakon što se zapravo ljutite na sve i svakoga zbog okrutnog i emotivnog finala, ipak volite svakog lika u ovoj knjizi, imate razumijevanja za svačije ponašanje. Barem sam ja imala.
Susret Tristana s Willovom sestrom Marian isprva vam ne predstavlja ništa posebno, osim neugodne situacije između vojnika koji je bio prijatelj s bratom te žalosne žene i koji, čini se, dijele patnju, ali kako se odmotava klupko priče, shvaćate koliko je zapravo Tristanu to teško i koliko je i Marian to teško. Knjiga je toliko nabijena emocijama da nemate druge nego prepustiti se.
Čitajući ovu knjigu osjećala sam sve emocije svijeta. Smijala sam se, ljutila, vikala (u sebi, nisam mogla naglas), bacala je u stranu i opet uzimala u ruke i plakala kao nikad dosad. Usuđujem se reći da ni na jednu knjigu koju sam dosad pročitala nisam plakala kao na ovu. I preporučam je svima, jer treba mi netko da podijeli patnju sa mnom. :)

- Luna

Vampirska akademija ~ Richelle Mead

Vampirska akademija Rišel Mid je serijal od 6 knjiga koji prati život mlade (buduće) čuvarke Rouz Hetvej i njene (buduće) štićenice Vasilise Dragomir. Rouz živi u svijetu vampira koji koegzistira sa ljudskim svijetom, ali ovdje se vampiri dijele na dobre i loše.
Dobri vampiri ili moroji posjeduju magiju, mogu biti na suncu iako ih ono umara i ono najvažnije - ne ubijaju ljude da bi pili krv. Postoje ljudski donatori.
Loši vampiri ili strigoji su moroji koji su ubili ljudsko biće ili drugog moroja i pili njihovu krv. Oni su zapravo nežiivi.
Pored njih, tu su i dampiri. Proizvod ukrštanja moroja sa ljudima. Njima pripada Rouz. Kao rasa, nasljedili su najbolje od obe strane. Nisu podloženi bolestima, rane im brže zarastaju a zbog ljudske komponente su izdržljiviji i jači od moroja i zbog toga ih štite. Školuju se da bi branili moroje od strigoja koji prijete da istrijebe cijelu rasu.
Međutim, ono zbog čega je Vampirska akedmija relativno zanimljiva jeste činjenica da je glavni lik, Rouz, mnogo realistična i slična likovima iz svakodnevnog života. Ona griješi, razmišlja naglas, more je brige klasičnih tinejdžeta, brzopleta je, povrijeđuje ljude ali kroz serijal ona uči kako da prihavata poraze, kako da  prizna grešku, kako da razmisli prije nego nešto kaže.
Rouz štiti svoju najbolju prijateljicu Lizu, posljednju iz loze Dragomira. Na početku serijala one su prinudno vraćene na Akademiju sa koje su pobjegle zbog Lizine sigurnosti. Sada kada su vraćene od strane čuvara Dmitrija Belikova (Rouzinog budućeg mentora i koji će na kraju postati Rouzina velika ljubav) moraju da se bore protiv svih onih koji žele da naude Lizi. Jer kao posljednja iz svoje loze, najmoćnije loze u morojskom svijetu, Liza posjeduje veliku moć međutim pored toga ona vlada  Duhom. Petim izgubljenim elementom morojske magije o kome se veoma malo zna. Zbog toga je u opasnosti jer je drugi žele iskoristiti za svoje svrhe. Rouz je sa Lizom povezana upravo preko Duha.

Ti motivi magije elemenata daju ono nešto serijalu kao i svakoj knjizi ako se taj motiv razradi na inovativan način. Ovdje se to donekle postiglo. Međutim klasična ljubavna priča + ljubavni trougao jednostavno oduzima draž cijelom serijalu. Naravno, ima dijelova i likova koji su veoma detaljno razrađeni i zanimljivi ali samo na momente.

Ocjena: 2.5/5

"Noćni cirkus", Erin Morgenstern

Cirkus stiže bez najave. Ne prethode mu nikakve objave. Naprosto je tamo, a još jučer nije ga bilo. Crno-bijeli prugasti platneni šatori kriju jedinstveno, neponovljivo iskustvo prepuno iznenađenja što oduzimaju dah. Zovu ga Le Cirque des Rêves i radi isključivo noću. No iza kulisa odvija se žestoko nadmetanje – dvoboj mladih mađioničara Celije i Marca, za koji su ih od djetinjstva pripremali njihovi prevrtljivi učitelji. Njih dvoje ne zna detalje te igre u kojoj preživljava samo pobjednik, a cirkus je tek pozornica za tu izvanrednu bitku mašte i volje.

Kad bi mi dali izazov da ovu knjigu opišem jednom riječju, prvo što bi mi palo na pamet bila bi čarobna. Nakon nekog vremena, opet sam doživjela ono što priželjkujem od svake knjige -  da me odnese, da utonem u slatki zaborav i budem odsutna iz realnog života. Knjiga je na početku intrigantna i dalje idete jer vas zanima o čemu se to trabunja o tom čarobnom cirkusu koji nije nalik ni na jedan drugi (doista nije!), a onda upoznate očaravajuće likove i zbog njih ostanete. Barem je tako bilo u mojem slučaju. Odmah na početku knjige upoznati smo s nekim bizarnim natjecanjem između dva čarobnjaka/iluzionista/mađioničara/nemam pojma kako da ih nazovem, a oni se ne smatraju nijednim od prije navedenog, koji odabiru svoje natjecatelje (a oni su još djeca) i obvezuju ih na to natjecanje. Kao poprište natjecanja je taj cirkus, Le Cirque de Reves iliti Cirkus snova. Po opisima u knjizi, to je cirkus koji bih ja definitivno posjetila. Meni su cirkusi oduvijek fascinantni i misteriozni, a ovaj je posebno misteriozan i zanimljiv. Tu nema slonova i klauna. To je cirkus čarolija i nije mi jasno kako su ljudi prihvaćali sve ono opisano u knjizi kao normalno i moguće. No, to nije ni važno.
Likovi u ovoj knjizi također su čarobni. Bilo doslovno, bilo metaforički. Čim se saznaje da su natjecatelji žensko i muško, odmah sam znala da će između njih biti ljubavna priča. Čak je i ta ljubavna priča čarobna, očaravajuća, ali nije pretjerana ni nametnuta. Pomalo je tipična, tipični epiteti, neutaživa čežnja između njih i u njihovim razgovorima punima slatkih riječi, ali opet, kako drugačije opisati veliku ljubav između dvoje mladih ljudi? A i ne smeta mi takav opis dok god je to u umjerenim količinama. Priča se priča u sadašnjosti i budućnosti u isto vrijeme, ali to nije zbunjujuće i na kraju se to izjednači i sve sjedne na svoje mjesto. Na kraju knjige mi nije ostao gorak okus u ustima, jer svi zapleti se lako prate, svaki lik ima svoju ulogu i zapravo je teško odrediti koji su likovi glavni, a koji sporedni. Ovu knjigu mogu opisati i kao slagalicu, jer svaki događaj ima svoje mjesto i sve je jedan mehanizam koji savršeno funkcionira.
Iako ovu knjigu smatram jednim od favorita, ipak mi je nešto falilo, nešto što bi me zaustavilo usred čitanja i zbog čega bi stisnula knjigu u zagrljaj i prošaptala Ovo je tak genijalno. Ne znam koji je to faktor koji fali, možda to da je sve tako savršeno i mehanički odrađeno i fali mi ljudskosti. Veliki plus knjizi su divne poruke o životu u kojima sam uživala i da nisam bila toliko udubljena u priču, zastala bih i prepisala ih. U svakom slučaju, knjigu vrijedi pročitati.

- Luna

Trilogija 'Magle' ~ Karlos Ruis Safon

Komplet od tri knjige u zaštitnoj kutiji. Sjedinjena u TRILOGIJU MAGLE motivima mora, svetlosti i tame, utvara i tajni, Safonova najranija dela - romani namenjeni tinejdžerima - pobrali su brojne nagrade, ali i simpatije velikog broja čitalaca širom Španije i Italije.
Serijal čine:
Princ magle
Ponoćna palata
Septembarska svetla

Šta reći? Očekivala sam više od Safona ovdje jer me je sažetak na kraju svake knjige zaintrigirao. Međutim, možda sam očekivala previše jer je Senka vetra ostavila dubok utisak na mene i očekivala sam nešto slično. Naravno, shavatam da su ovo bile njegove prve knjige i da se tek kasnije razvio u pisca koji ima prepoznatlji i prelijep stil pisanja, ali opet sam bila razočarana.

Kao što je u sažetku kompleta već rečeno, tri knjige su potpuno tri nezavisne priče. Povezane gotskim motivima, paranormalnim, tamom, svjetlošću i morem (ili vodom). Sile dobra i zla su u sukobu gdje na kraju pobijedu odnose sile dobra, mada uz poneke gubitke.

Sve tri priče su zanimljive na svoj način i nekako jezive. Naročito  Septembarska svetla koja uključuju tvorca igračaka i njegov dvorac pun igračaka koje počinju da se kreću same od sebe (iskreno, nemam strah od igračaka i klovnova, ali je poprilično jezivo kada hrpa igračaka oživi). Prva i posljednja knjiga su bile više djetinjaste, da se tako izrazim, druga u nizu je bila mračnija i teža od ostalih. Ponoćna palata je nagovijestila onaj stil pisanja i misterije koji će postati zaštitni Safonov znak. Krećući se ulicama ukletog grada isprepliću se prošlost i sadašnjost, mladi životi uvučeni u mračne tajne roditelja. Zanimljivo sa mnogo retrospekcije (što ja lično volim).
Ali što se tiče sveukupnog utiska nisam oduševljena, ali nisam ni razočarana uzevši u obzir da su mu ovo prva djela i da je sam rekao da ih nije želio mijenjati.

Ocjena: 3/5

- Hun