Velika žičana ograda razdvaja dvojicu dječaka: s jedne je strane dječak u prugastoj pidžami koji ne smije izaći izvan žice, s druge je strane lijepo obučen dječak koji ne smije ući u prostor opasan žicom.
Dječaci su rođeni istog dana prije skoro devet godina i uskoro će obojici biti rođendan. Čini se da žica koja ih razdvaja nije prepreka njihovom prijateljstvu, ali ona ipak stvara neprilike zbog kojih priča o dvojici dječaka postaje jedinstveno potresna.Tim riječima nas s pričom upoznaje zadnja korica knjige. Priču priča osmogodišnji Bruno i mislim da je to jedan od pluseva u ovoj priči, jer daje autoru pravo da ne ispriča sve strahote logora i rata skrivajući ih iza neshvaćanja i naivnosti djeteta.
Iako ovoj knjizi dajem 3 od 5 zvjezdica, mislim da je svatko može uvrstiti u svoju lektiru.
Jako mi se sviđa Brunova karakterizacija, a time i automatski percepcija rata u priči. Bruno svog oca zapovjednika smatra najpametnijim, najboljim, čak pomisli da "ako on [njegov otac] želi da ljudi to [marširaju] rade, onda to mora biti u redu".
Ta prigušena strava koja se krije iza Brunove zaigranosti i znatiželje daje neku jačinu knjizi, makar mi je stil prejednostavan (ali smatram da mora biti takav je je pričan iz perspektive djeteta).
Doživljaj ostalih likova također se uklapa u svijet promatran očima osmogodišnjaka; odnosi među likovima oko Brune samo su naznačeni obrisno, ali sve se može shvatiti i nema sumnje ili mjesta teorijama.
Također, kraj smatram veoma realnim i u skladu s temom.
Prijateljstvo Brune i Šmuela pokazuje da je život jako često ironičan i vuče nas sve za nos.
I snimljen je film.
- Luna
No comments:
Post a Comment