Od autora 'Looking for Alaska' stiže nam novi roman, koji će vas nasmijati, rasplakati, natjerati vas na razmišljanje, slomiti vam srce, ali ga svejedno nećete ispustiti iz ruku. Ljubavna je to priča o dvoje mladih koji se susreću u okviru terapijske grupe za potporu oboljelih od raka. Savršena mješavina tragedije i humora je ono što je privuklo brojne young adult čitatelje ovom mnogo puta nagrađivanom autoru Johnu Greenu .Ovu sam knjigu kupila svojim novcima, kao nagradu sebi. Knjiga sad ima ožiljke od mojeg čitanja, hrbat joj više nije ravan i gladak te je to čini savršenom. Neke stranice koje sadrže mala blaga od misli imaju presavinute kutove i podcrtane rečenice. Ta je knjiga sada dio mene i ja sam dio te knjige.
Good morning John, it's Thrusday. Johna Greena upoznala sam preko Youtubea, preko Vlogbrothers kanala. John Green zna reći puno lijepih stvari i zna ih spakirati u jako lijepe rečenice. Na to sam naišla i u ovoj knjizi. To mi je prvi susret s pismenim radom Johna Greena. Na internetu sam vidjela hrpu oduševljenih tinejdžera koji su na knjigu isplakali hektolitre suza i srca su im bila slomljena. Moram priznati da ja nisam bila toliko dirnuta pričom, nešto mi je falilo. Ali idemo redom. Hazel Grace Lancaster (da, svaki put sam prezime pročitala Lannister) ima rak pluća i sudjeluje na sastancima terapijske grupe namijenjene oboljelima od raka. Njen prijatelj Isaac na jedan sastanak dovodi Augustusa Watersa i bez ijedne sekunde odgađanja, on počinje zavoditi Hazel. Prvo me to živciralo, jer sam mislila da je to tipično youngadultovski, ali zapravo, to je odlično. Autor time izbjegava naporno navlačenje, bi-ne bi bili skupa, jesmo-nismo zaljubljeni, hoćemo-nećemo. Augustus je od prvog susreta otvoreno zainteresiran za Hazel, a i ona za njega. Odmah se zna da oni završe skupa, u to nema sumnje i priča se vrti oko njih.
Augustus je veoma zanimljiv lik. Voli metafore, pametan je, duhovit, ima veoma direktan način življenja, zapravo ništa ne odgađa i ne sanjari, već sve ostvaruje. U tome mu malo pomaže to što je bolestan (nema pola desne noge zbog raka kostiju). Zaljubljuje se iskreno i duboko, spreman učiniti bilo što za Hazel. Prvo sam imala dojam da je on dominantan u toj vezi, ali Hazel mu ne ostaje dužna i ona je jedina koja ga tretira jednako kad Augustusu postane gore. Hazel je također bolesna i time odvojena od ostatka svijeta, s čime se nosi najbolje što može. Kod ove mi se knjige jako sviđa što su likovi realistični, nisu romantizirani i idealizirani. Autor ne pokušava kod nas probuditi suosjećanje za njihovu bolest, jer likovi to najviše mrze. Oni se samo žele ponašati kao obični tinejdžeri. Ali više od svega u ovoj knjizi zadivljena sam autorovim jezikom. Knjigu sam čitala na engleskom i autorova navika upotrebe velikih riječi nije mi puno pomogla, ali dala je knjizi taj neki uzvišeni ton. John Green zna sastaviti krasne, predivne, neodoljive, bolno istinite rečenice koje jednostavno moraju završiti u vašim najdražim citatima. Zna i stvoriti naizgled površne likove, ali svi su ti likovi požrtvovni, hrabri i suočeni s jakim vjetrom života koji nemilosrdno puše na njih. Knjiga zapravo nema puno likova, ali svi su savršeno posloženi i u harmoniji. Ono što me natjeralo da mi zasuze oči bilo je izvrsno i poetično opisivanje načina na koji se likovi nose sa boli zbog smrti voljene osobe. Ova knjiga obiluje ljubavlju, srećom, tragedijom i smrću. Ali ne smrću koju možete susresti u Igri prijestolja, Igrama gladi ili Harry Potteru. Smrt u ovoj knjizi je tiha, šulja se i šapuće likovima u uši, stalno prisutna, ali gotovo nikad ne zadaje posljednji udarac. Gotovo se može reći da čeka najbolji trenutak i onda iznenada udara, kad se najmanje nadate.
Očekivala sam bombastičan nastup Johna Greena, knjigu punu emocija kakvu su opisivale tisuće tinejdžera, knjigu nabijenu elektricitetom što se najavljuje na naslovnici knjige. Ali nisam to doživjela. Isprva sam bila razočarana, ali ne, ova me knjiga nije razočarala. Ova je knjiga suptilno unijela svoje poruke u moj mozak, tek sad polako kola mojim živcima i polako se, ali sigurno uvlači pod moju kožu. Vjerujem da ću joj se ponovno vratiti i zato mi je drago da stoji na mojoj polici.
- Luna
No comments:
Post a Comment